Zdravko Mamić pravomoćno je osuđen u zatvor na šest i po godina zbog izvlačenja najmanje 116 miliona kuna (skoro 30 miliona KM) iz Dinama.
Iako se ne zna kada će tačno u zatvor, niti on niti njegovi saradnici, Mamić u Mostaru vodi žustru konferenciju za medije.
“Došao sam bez papira, bez pomagala, pokušat ću reći iz glave ono što bi vas moglo i trebalo zanimati. Pokušat ćemo putem vas doći do onih koje to najviše zanima – građana i navijača. Obećavam vam da će danas biti konkretnih imena i događaja. Ali budite malo strpljivi”, kazao je na početku obraćanja Mamić.
Onda je rekao rečenicu koja je sve iznenadila…
“S punom odgovornošću i svješću govorim da je BiH moja prva domovina. Razlog jedan je što ukoliko dođe do toga da ću ja služiti zatvorsku kaznu samo u BiH, u svojoj prvoj domovini. Ja nikada nisam bio ni formalno bjegunac, niti sam to danas. Ja sam bio na službenom putu kada se izricala presuda u Osijeku i nisam bio dužan tamo biti. Presudu sam saslušao na televiziji”, podvukao je mamić.
Zatim je pojasnio da je rođen u Bjelovaru, u Hrvatskoj.
“S današnjim danom sam podnio ostavku za svoje članstvo u Skupštini Dinama i nisam savjetnik više kluba. Formalno nisam više ni u kakvom odnosu s klubom, niti sam savjetnik. Moje ostavke su neopozive i to je završena priča. Rođen sam 1959. u Bjelovaru. Tata je mene i starijeg brata Stojka doveo u probu u Dinamo…”, dodao je Mamić.
Naglasio je da je za njega Dinamo iznad života.
“Ja ove godine slavim jubilej, 50 godina neprekidnog rada u Dinamu. Došao sam 1971. i nikad se nisam maknuo s Maksimira. Na tom stadionu sam gledao utakmice s drveta iz maksimirske šume. Ono je bilo veće od sjeverne tribine… Vodio sam navijanje Dinama s istočne tribine, u odijelu. Bio sam prebijen nakon utakmice, sav u krvi, prebio me milicajac“, dodao je, između ostalog, u monologu Mamić.
KOMENTARI