instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

Maturski defile za oboljele mališane

Maturski defile za oboljele mališane

Maturanti sa Pala su nosili majice ‘Korak za život’, a novac koji bi potrošili za svečanu odjeću donirali su djeci oboljeloj od leukemije.

Piše: Vidak Klisara

U vremenu u kome živimo dominira materijalizam, a novac se nameće kao sredstvo koje moramo imati i moramo potrošiti na sebe, na naša lična zadovoljstva.

Potrošačko društvo svojim pitoresknim reklamama kao imperativ nameće mladim generacijama da moraju biti u centru pažnje zahvaljujući svom izgledu i načinu života koji često odstupa od onoga kako se osjećamo i doživljavamo svijet oko sebe. Bitno je biti in, ličiti na velike svjetske zvijezde koje zarađuju milione i stanuju u luksuznim stanovima i kućama u centrima svjetskih metropola.

Naravno, ugodno i atraktivno je biti lijepo obučen, u kvalitetnu odjeću ali ako je to, prije svega, nešto što je u skladu sa našim osjećajima, pogledima na život, a ne trend, takozvani must have popularne kulture. Kako je to inače u životu, jedno vuče drugo, drugo treće i tako dalje… Tako je i sa našim spoljnjim obilježjima.

Prvo, ako imamo dobar, novi model telefona, treba da imamo i odgovarajuću odjeću koja ne bi odudarala. Dalje nas to vuče ka boljim i sređenijim stanovima, kućama, na atraktivnijim lokacijama, naravno sa većim stanarinama. Takvi, moderni, elitni i nismo baš za gradski prevoz, pa smo ili korisnici taksi službe, što nimalo nije jeftino ili vozimo naše automobile, naravno novije, koje otplaćujemo godinama, mi ili neko drugi za nas, vrlo često roditelji.

Takav obrazac ponašanja se stiče još u djetinjstvu, pod uticajem masovnih medija, često veoma subverzivnih sadržaja, reality programa u kojima se novac prikazuje kao nešto što je veoma bitno u životu.

Naravno, novac jeste bitan, sredstvo bez koga ne možemo plaćati račune, kupovati hranu, lijekove…

Nismo ni svjesni koliko je zdravlje neprocjenjivo

E kada smo kod lijekova, često i sami nismo svjesni koliko je naše zdravlje bitno, vrijedno, neprocjenjivo dok i sami ne dođemo u situaciju da na vlastitoj koži osjetimo probleme, poremećaje i tada počnemo cijeniti zdravlje mnogo više nego ranije. Kada bolest pokuca na vrata, sav sjaj, glamur skupih firmiranih haljina, odijela, parfema, namještaja postaje manje važan odnosno postaje nebitan, irelevantan.

U lošoj zdravstvenoj situaciji našli su se i građani naše države, Mija Torbica sa Sokoca i Mladen Mijović iz Rogatice. Riječ je o djeci oboljeloj od leukemije. Naravno, kao i u većini slučajeva, liječenje košta, veoma je skupo i porodice često nemaju dovoljno sredstava da finansiraju sve troškove.  Svoju solidarnost i empatiju prema njima pokazali su maturanti Srednjoškolskog centra Pale.

Opšte je poznato da mnogi učenici u završnom razredu srednje škole planiraju, maštaju o proslavi mature, večeri kada će se oprostiti od svojih srednjoškolskih dana, prijatelja, profesora, kao kruna na tinejdžersko doba i shodno tome planiraju i odjevnu kombinaciju za tu, njima veoma bitnu veče. Često se na odjeću za matursko veče potroši mnogo novca, štedi se dugo da bi se mogle priuštiti skupa, svečana odjeća, frizure i tretmani kod najboljih frizera i kozmetičara.

Maturanti koji su izgledali drugačije

Defile maturanata Srednjoškolskog centra Pale izgledao je drugačije od defilea prethodnih generacija. Već na prvi pogled moglo se vidjeti da određen broj maturanata nije u svečanim maturskim haljinama i odijelima. Ti mlađi punoljetnici su nosili majice sa natpisom „Korak za život“ posvećen djeci oboljeloj od leukemije, odnosno u ovom slučaju Miji i Mladenu.

Novac koji bi potrošili za svečanu odjeću i skupu šminku maturanti su donirali za njih i uspjeli sakupiti oko 6.500 konvertibilnih maraka [3.323 eura]. Bilo je tu i maturanata u svečanim odjevnim kombinacijama, ali i oni su takođe učestvovali i donirali novčana sredstva shodno finansijskim mogućnostima.

Upravo ovakvi primjeri mladih nam pokazuju da i dalje u našem društvu postoji određen stepen empatije,solidarnosti, konstruktivnog razmišljanja koje vodi stvaranju boljeg, tolerantnijeg društva u kome imperativ nije materijalno, nego unutrašnje vrijednosti koje imamo u sebi.

Samo, pitanje je koliko smo hrabri i spremni da se suočimo sa našim osjećajima i da naša lična, trenutna zadovoljstva žrtvujemo da bismo pomogli nekome ko je u nevolji.

Izvor: Al Jazeera

 

KOMENTARI