Kada je riječ o malim sportskim sedanima iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, većina ljudi će pomisliti na drugu generaciju BMW-ove Serije E (E30), koja proslavlja 40. rođendan ove godine. Međutim, još jedan “mali” premium njemački sedan puni 40 godina, a to je Mercedes-Benz 190 (W201).
E30 je bio sjajan automobil, ali je predstavljao tek poboljšanje postojeće ideje. BMW je u svijetu malih sportskih sedana od šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je postojao BMW Serija 02. Nakon toga se 1975. godine pojavila prva Serija 3, a potom i E30 1982. godine.
E30 je proširio ponudu Serije 3 koja je uključivala i četverovratni sedan, kabriolet, karavan i verziju s pogonom na sva četiri točka, čime je dao više izbora u odnosu na Mercedes 190. No, prije početka prodaje modela 190 krajem 1982. godine, ideja o malom i relativno pristupačnom Mercedesu nije postojala. Do dolaska modela 190 “najjeftiniji” novi Mercedes bio je ekvivalent današnjoj E-Klasi zbog čega je Mercedes bio izvan budžeta većine prosječnih porodica. Stoga Mercedes 190 nije samo prethodnik moderne C-Klase, nego i svakog pristupačnog Mercedesa.
Model 190 je osvojio i svojim dizajnom koji je bio tradicionalan, no razliku je pravio ugao rešetke hladnjaka i prednjih svjetala, kao i način na koji su se nos i rep sužavali kako bi automobil izgledao manji i manje “kockast”. Koeficijent otpora zraka od 0,33 Cd bio je radikalna stvar za Mercedes, tako da je rival BMW E30 koji je stigao iste godine izgledao starije. Stoga i nije čudo da je E36 Serija 3, koja je zamijenila E30 1990. godine, “ličila” na Mercedes 190.
Mercedesov model je imao još neke prednosti. E30 je posjedovao jedostavni stražnji ovjes, dok je model 190 dobio multilink. BMW ga je uveo tek 1989. godine dolaskom reoadstera Z1.
Međutim, Mercedes 190 nije bio savršen, a loše strane su mu između ostalog bile prostor za noge i standardna oprema. U ponudi nije bilo 6-cilindričnog motora do 1985. godine, a atmosferski motor koji je razvijao 72 KS bio je veoma spor s ubrzanjem od 0 do 100 za oko 18 sekundi. Ipak, motor je imao inovativni paket za prigušivanje zvuka iznad i ispod sebe tako da je dobio nadimak “šapćući dizel”.
Mercedes nije mogao iskoristiti prodajni potencijal jer nije nudio dvovratnu verziju ni kabriolet. O hatchbacku se ozbiljno razmišljalo, napravljeni su i prototipi, no to je bilo sve. Planovi za reli su propali dolaskom Audija Quattro s pogonom na sva četiri točka. Mercedes 190 sa 16 ventila se mučio da bude ispred rivala BMW-a M3 na stazama sve do dolaska modela 190E 2.5 Evolution II koji je konačno osvojio DTM šampionat 1992. godine.
E30 je ostvario bolje prodajne rezultate te je prodan u 2,3 miliona primjeraka, dok je model 190 “stao” na 1,8 miliona primjeraka. Ipak, to nije ni čudno s obzirom na karoserijske izvedve i ponudu motora koja je bila dostupna kupcima BMW-a. Modeli E30 i 190 bili su izuzetno važni, no neki će reći da Mercedes ipak zaslužuje malo više pažnje.
Primjerci modela 190 koje je tunirao Cosworth veoma su cijenjeni, dok su “obični” automobili s 2,0-litarskim motorima donijeli kvalitet i izdržljivost i prosječnim vozačima.
KOMENTARI