Od utakmica s Velsom i Kiprom, koje je naša Fudbalska reprezentacija odigrala u završnici kvalifikacija za EP, Milan Đurić je nezaobilazna tema u domaćoj štampi, piše magazin Azra.
Njegovi golovi glavom navijače su bacili u trans, a njemu priskrbili titulu junaka nacije. Dvadesetpetogodišnji fudbaler za “Azru” govori o životu u Italiji, tamošnjoj kuhinji, načinu na koji održava vezu s Bosnom, ali nam priča i o svoje dvije najveće ljubavi, partnerici Bianci i dvogodišnjoj kćerkici Alice
Veće radosti ove jeseni bh. navijačima nije bilo od one koju im je priredio dvojac Haris Medunjanin i Milan Đurić. Ono što je prvi potpisao nogom, drugi je ovjerio glavom. Milan je u Italji, sa svojom porodicom, nevjenčanom suprugom Biancom i njihovom dvogodišnjom kćerkicom Alice. Telefon mu neprestano zvoni, poznanici, prijatelji, kolege mu čestitaju na sjajnim partijama koje je proteklih dana pružio u utakmicama naše “A” selekcije s Velsom i Kiprom.
Nacionalni zanos je toliki da će Milan ubrzo, navjerovatnije, dobiti i svoju prvu navijačku pjesmu. Dobili su je Džeko, Spahić, Izet, Pjanić… zaslužio ju je i on, pišu po portalima.
– Fudbal je takav, neumoljiv. Danas igraš jednu utakmicu, a sutra te čeka već druga. Zaboraviš odmah na ono što je jučer bilo. Od nule krećeš uvijek i uvijek moraš biti dobar. Vidite, mi smo uradili sjajnu stvar u Reprezentaciji, ali ona neće značiti mnogo ako ne odemo u Francusku. Tek u Francuskoj možemo reći: “Posao je gotov”. Naravno, što se kvalifikacija tiče – kaže Milan za “Azru”.
Dvadesetpetogodišnji Đurić, porijeklom iz vlaseničkog kraja, trenutno igra u italijanskom klubu “A.C. Cesena”. Njegova adresa, kao i adresa njegovih roditelja, majke Biljane i oca Gorana, te dvije godine mlađeg brata Marka, duže od dvadeset godina je u Italiji. Posljednje tri godine u Ceseni živi s djevojkom Biancom i njihovom kćerkicom.
Fotografije koje objavljujete na Instagramu svjedoče da ste vrlo posvećen otac, skoro svaki momenat proveden s kćerkicom ste zabilježili kamerom.
– Istina je, mnogo vremena provodim s njima. Kad god nemam utakmicu ili trening, onda najradije boravim kući. Bianca i ja planiramo vjenčanje u julu naredne godine, zabavu ćemo praviti u Italiji, ali ćemo sigurno naš veliki dan proslaviti i u Bosni. Kada me ljudi pitaju za prioritete u životu, ja ih redam ovako; moja porodica (prvo su je činili majka, otac, brat, a sada djevojka i kćerkica), zdravlje, a zatim fudbal.
Gdje ste upoznali Biancu i čime se ona bavi?
– Bianca je buduća učiteljica, trenutno je okupirana polaganjem ispita. Upoznali smo se u Italiji, kada mi je bilo 14 godina, i od tada smo zajedno. Uz mene je zavoljela fudbal, te prati utakmice Cesene i Reprezentacije, i raduje se, naravno, svakoj pobjedi.
Dovoljno ste bili visoki (198 centimetara) da se zainteresirate i za košarku, međutim, izabrali ste fudbal. Zašto?
– Moj otac Goran je svojevremeno igrao fudbal u Vlasenici, tako da smo i mi svi u kući znali za fudbal. Košarka je slabo bila zastupljena u našem domu.
Kako je tekao Vaš put iz Bosne za Italiju?
– U vrijeme bivše Jugoslavije naši ljudi su mahom na rad odlazili u Njemačku, kako smo mi imali familiju u Italiji, moj otac je došao da proba naći posao ovdje. Nakon što je dobio zaposlenje, našao kuću, u Italiju smo došli mama i ja. Imao sam dvije godine tada. Brat se rodio u Italiji i od tada smo ovdje. Planiram ovdje ostati i ubuduće, jer i moja i Biancina familija žive ovdje – rekao je Milan za “Azru”.
Jasno je da ste Vi u potpunosti prigrlili italijanski lifestyle, no, na koji način održavate vezu s Bosnom?
– Ovdje gdje ja živim malo je ljudi iz našeg kraja, ali kroz muziku, razgovor s roditeljima, bratom, povezan sam s Bosnom. Kad sam sa svojima pomalo pričam bosanski. Prošle godine sa mnom je igrao jedan momak iz Slovenije, i od njega sam mnogo naučio kada je riječ o jeziku.
Šta od italijanskih specijaliteta znate kuhati?
– Pastu uglavnom (smijeh). Ona se jede u Italiji svakodnevno, a za njeno spremanje treba samo 15-ak minuta.
Osim golovima koje dajete glavom, prepoznatljivi ste i po imidžu duge kose. Otkad ga njegujete?
– Zadnje tri, četiri godine imam dugu kosu. Kad mi dosadi, kratit ću je.
Ko ima najveće zasluge što ste u Fudbalskoj reprezenatciji BiH?
– Mislim da je selektor Baždarević pokazao da ima povjerenje u mene svaki put kad bi me pozvao u Reprezentaciju. On je prvi kome se trebam zahvaliti. Ranije sam bio u mladoj selekciji, sada bivši selektor mlade Fudbalske reprezentacije BiH Vlado Jagodić me prvi zvao, i pružio mi šansu da se pokažem, tako da se i njemu zahvaljujem. Naravno, postoje i drugi ljudi kojima sam zahvalan.
Koji fudbaler zaslužuje Vaše najveće poštovanje?
– Moj idol od djetinjstva je Drogba. Volim njegovu snagu, i način na koji igra.
Koja od Liga petice Vam je najprivlačnija?
– Sada sam u Italiji, vidjet ćemo gdje će me put dalje odvesti, međutim, oduvijek su mi se najviše sviđale Engleska i Bundes liga, i zbog navijača i svega drugog u vezi s fudbalom.
(Reprezentacija.ba)
KOMENTARI