U vrijeme kada se u cijelom svijetu mladi ljudi bore za bilo kakvo radno mjesto, njihovi vršnjaci u Kuvajtu imaju osigurane stipendije, radna mjesta i dobra primanja. Unatoč tome, oni su nezadovoljni i žele promjene.
Zašto, pitate se? Studenta Abdullaha Ashkananija, kao i većinu pripadnika njegove generacije, boli nepostojanje slobode govora i nepravda. Ashkanani kaže da se ogromno bogatstvo Kuvajta ne raspodjeljuje objektivno i to je nešto što on želi promijeniti.
“Jednog dana ćemo osnovati vlastite porodice. Želimo da naša djeca imaju jednake mogućnosti”, kazao je 24-godišnji student te dodao: “Ne radi se ovdje o novcu već o slobodi govora i slobodi općenito. Nemojte misliti da nam možete dati novac i da ćemo sjediti kući i šutjeti”.
Zbog toga je na hiljade Kuvajćana nedavno protestiralo uoči parlamentarnih izbora 1. decembra. Mladi su na protestima tražili da se riješe pitanja poput korupcije, odgovornosti državnih službenika i zakonodavnog zastoja.
“Sve je relativno. Neki ljudi ovdje žive odlično, a drugi ne. Dosta mi je ljudi koji koriste porodične veze kako bi preskočili liste čekanja kada je u pitanju dodjeljivanje stanova ili stipendija”, kazala je Reutersu Abrar al-Mugahwi.
Ona je izrazila bojazan kada je u pitanju budućnost zemlje koja 90 posto svojih prihoda crpi iz naftnih resursa. “Nafta će jednog dana nestati i šta onda. Mi trenutno samo jedemo, pijemo i živimo bez akcije. Šta će biti poslije?”, kazala je Mugahwi.
S kakvim bogatstvom raspolaže Kuvajt govori podatak da je prošle godine, 83-godišnji vođa, šeik Sabah al-ahmad al-Sabah, podijelio po 3,500 dolara svim stanovnicima zemlje (Kuvajt ima milion i 200.000 stanovnika) i besplatne obroke za 13 mjeseci.
Mladima se nude velikodušne stipendije u inozemstvu, a mnogi biraju eminentne univerzitete u SAD, Kanadi i Velikoj Britaniji. To im pruža mogućnost da usavrše engleski jezik i upoznaju druge kulture.
Nakon što diplomiraju, većina može dobiti stabilan posao u državnim institucijama ili čekati neko drugo, bolje zaposlenje. Dok čekaju, od države dobijaju finansijsku podršku. Ako odaberu da rade u privatnom sektoru, država će participirati u njihovoj plaći kako bi ona bila veća.
Kada su u pitanju prosječna mjesečna primanja, za primjer se navodi početna plaća carinskog inspektora koja iznosi 4.310 dolara.
Sve ovo može zvučati kao ostvarenje sna za mlade ljude u većini drugih zemalja koji se suočavaju sa velikom nezaposlenošću, što najbolje znaju mladi u Bosni i Hercegovini, zemlji sa pola miliona nezaposlenih.
No, oni koji imaju drugačiije ambicije tvrde da je Kuvajt daleko od raja. Stroga birokratska pravila i jasno određena hijerarhija nekima zadaju glavobolje. Drugi su frustrirani zbog strogih pravila ponašanja u zemlji koja ima jake društvene i političke veze sa konzervativnom Saudijskom Arabijom.
Muškarci i žene u Kuvajtu ne mogu zajedno sjediti na javnim mjestima, veze prije braka su tabu, a udvaranje je dozvoljeno samo u prisustvu drugih članova porodice. Mladi se žale da ne postoji dovoljno mjesta na kojima bi se mogli družiti. Istina, u zemlji postoje kafići, ali ne i noćni klubovi i zabavni centri.
“To je dosadno. Vikendima nemamo gdje otići. Jedina opcija su nam tržni centri, ali to nam je dosadilo”, priča 20-godišnja Fajer Zaman. Dodaje da strogi muslimanski lideri od zemlje žele napraviti Saudijsku Arabiju i ograničiti žene i zabraniti im da voze.
Kao najveći problem navode politički sistem u kojem konačnu odluku donosi emir iako postoji 50-člani parlament.
“Problem Kuvajta je što ljudi imaju osjećaj da se oni ništa ne pitaju kada je u pitanju donošenje političkih odluka”, kazala je Zaman, a piše Reuters.
KOMENTARI