Piše: Džana Brkanić-Detektor.ba
U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen na području općine Prijedor, svjedok Tužilaštva BiH je kazao da je Nezir Krak fizički maltretiran u logoru Omarska, a ubijen je na putu iz Omarske u logor Manjaču i zajedno s još nekoliko tijela bačen u vodu.
Svjedokinja S-15 je rekla da je od inspektora u Banjoj Luci saznala da Krak nije primljen na Manjaču jer nije bio živ.
“Pokazao mi je sliku Nezira i prepoznala sam ga. Rekao mi je da su na tijelu bili vidljivi tragovi premlaćivanja i da je imao ubodne rane na grudima”, prisjetila se S-15 i dodala da je na tim fotografijama prepoznala još neke muškarce iz Prijedora.
Svjedokinja je izjavila da ne poznaje Zorana Babića, kojem se sudi zajedno s Darkom Mrđom i Radenkom Marinovićem za ubistva, prisilne nestanke i nečovječno postupanje 1992. godine na području općine Prijedor.
Drugi svjedok, Jugoslav Tomašević, kazao je da je kao policajac boravio na punktu u Karanovcu, kada je usporilo jedno službeno policijsko vozilo i “tamić”, na kome je primijetio nešto sumnjivo.
“Vidio sam da ima ljudi na tovarnom sanduku kamiona. Prošli su u pravcu Bačca. (…) Kad su se vratili, mislim da sam ih ja zaustavio i neko iz vozila je rekao da su pogriješili put”, ispričao je.
Zbog sumnje svjedok je otišao u pravcu odakle su išla ta vozila i vidio krv na cesti i nekoliko tijela. Tvrdi da je obavijestio policijsku stanicu i sačinio službenu zabilješku.
Prema Tužilaštvu, u zabilješci od 8. augusta 1992., ovaj svjedok je napisao da su u službenom vozilu bili Vlado Šobot i Boško Grabež, te da je vidio pet ili šest leševa kod Vrbasa, a na suđenju je Tomašević rekao da se ne sjeća detalja.
Miloš Mikić, treći svjedok, je ispričao da je vozio jedan od autobusa iz Omarske na Manjaču, te da su u pratnji bili policijsko, borbeno oklopno vozilo i “tamić”. Prema njemu, u borbenom oklopnom vozilu su se nalazili pripadnici rezervne policije ili interventnog voda u plavim maskirnim uniformama.
“Ja nisam znao te momke, ali čuo sam da je bio Dado Mrđa”, naveo je Mikić.
On je izjavio da ne zna da je bilo premlaćivanja u autobusima, te da on u svom nije palio grijanje, jer je bio juli. Dodao je da su se zarobljenici normalno vozili, te da je on po dolasku na Manjaču isključio svoj autobus, ostavio otvorena vrata i otišao spavati u šator.
“Ujutro sam čuo da je bilo maltretiranja i ubistava tokom noći”, kazao je svjedok.
Na ovom ročištu su pročitana dva zapisnika iz istrage svjedoka Muharema Murselovića, koji je u međuvremenu preminuo. Murselović je naveo da je nakon fizičkog maltretiranja u Omarskoj zajedno s oko 1.300 drugih muškaraca prebačen u nehumanim uslovima na Manjaču.
“Tokom noći na Manjači iz mog autobusa je neko prozvao Dedu Crnalića ‘da od njega napravi ćevape’. Čulo se Dedino jaukanje, a nakon toga je ubačen u autobus”, naveo je Murselović, uz objašnjenje da je Crnalić potom preminuo.
Svjedok je rekao da je čuo i da su još neki zarobljenici iz drugih autobusa ubijeni tokom noći, a ujutro je vidio osam do deset tijela.
Odbrana bi svjedoka da je živ ispitivala na okolnosti bezbjednosne situacije u Prijedoru, s obzirom da je bio član Stranke demokratske akcije (SDA), kao i na okolnosti koje se tiču događaja u Omarskoj i Manjači.
Suđenje se nastavlja 17. novembra.
KOMENTARI