Već punih 20 godina u Sanskom Mostu postoji i uspješno djeluje Centar “Nada”, nevladina organizacija koja brine o djeci s poteškoćama u razvoju koja žive u ovoj lokalnoj zajednici.
Mališani uključeni u rad ovoga centra ovih dana vrijedno vježbaju za tradicionalnu novogodišnju priredbu koju se organizuje krajem decembra svake godine, a cilj svega je da se skrene pažnja javnosti na položaj i problematiku ovih mališana.
“Taj događaj nam dobro posluži kako bismo prikupili novčane donacije u cilju unapređenja uslova u kojima borave djeca. Zahvaljujući tim i drugim donatorskim sredstvima uspjeli smo proširiti i obnoviti naš prostor i sada imamo optimalne uslove za rad. Trenutno imamo dvadesetak djece koja su uključena u naš projekat”, kaže Amela Omić, socijalna radnica koja brine o djeci.
Prema njenim riječima, prije nekoliko godina finansiranje njihovog rada uvršteno je u općinski budžet, što im je omogućilo da zaposle još jednu socijalnu radnicu koja radi s djecom.
Ističe kako su u proteklom periodu uspjeli pobijediti društvene predrasude i senzibilizirati lokalnu zajednicu za problematiku mališana s poteškoćama u razvoju.
“Počeli smo vrlo skromno u vrijeme kada su ova djeca praktično bila izolovana od društvene zajednice i prepuštena sama sebi. Tada nije postojala niti jedna institucija koja bi vodila brigu o njima, bili su van obrazovnog sistema. U početku smo ih posjećivali kod kuća i radili s njima, a potom smo dobili sopstveni prostor, te započeli s organizacijom različitih edukacionih i drugih programa prilagođenih ovoj djeci”, kaže Omićeva i dodaje kako je kroz ovaj centar do sada prošlo više od stotinu štićenika.
“Sve što ta djeca trebaju su ljubav, pažnja i podrška da napreduju i savladaju životne teškoće. Primjenjujemo različite terapijske aktivnosti kako bismo podstakli njihov emocionalni razvoj. U svemu imamo veliku podršku roditelja, a neki od njih provode vrijeme s nama i pomažu”, navodi Omićeva.
Najveći broj mališana koji su uključeni u rad ovog centra ima lakše oblike mentalne retardacije, a nisu rijetki ni slučajevi cerebralne paralize te Daunovog sindroma.
Sa djecom se radi individualno i u grupama, kroz igru, pjesmu i ples podstiču se njihovu mašta i kreativnost kako bi stekli veće povjerenje u sebe, obogatili emocionalni život i smanjili osjećaj usamljenosti.
“Neka djeca ne mogu doći u naše prostorije, tako da odlazimo njihovim kućama i radimo s njima individualno i uz pomoć roditelja”, istakla je Omićeva.
U proteklom periodu, dodaje, kod velikog broja djece s poteškoćama u razvoju učinjeni su veliki pomaci kada se radi o njihovoj socijalizaciji i životnom razvitku. Također, pokrenuli su i neke ekonomske projekte za štićenike koji su postali punoljetni, kako bi pokušali osigurati njihovu egzistenciju.
Značaj projekta vremenom su prepoznali lokalna zajednica i brojni humanisti i donatori, pa donatorskim prilozima svake godine osiguravaju rad ove ustanove.
KOMENTARI