I danas su pare u igri oko BiH. Vjerujemo da znamo plaćenike, samo ne znamo cijenu. Duh poslušnog i pokornog Fikreta Abdića vratio se na scenu. Katastrofalni izlet MVP-a Elmedina Konakovića u Hrvatsku potpuno je ogolio ovu politiku. Njegova stranka bi se nadalje mogla zvati „Narod i cvijeće“
SEAD OMERAGIĆ
Taman kad ih je krenulo, Bošnjaci su se posljednjim izborima vratili u viceve. Politički smo nezreo narod. Sklon da marljivo i predano raznosi laži i klevete. Dušmani to koriste kao najjače oružje. Goleme količine naše demokratije leže po masovnim grobnicama i mezarjima. Stoljećima nas ubijaju zablude kojima ne prestajemo robovati, a koje nisu umanjile ni četiri godine nedavnog klanja, najgorih zločina i genocida.
Gdje su danas protesti protiv ovog svakodnevnog propadanja?
Ko će zaustaviti ovo srljanje u provaliju?
U ljutnji sam sklon nekada reći: Neka konačno dođe kud je krenulo.
General Momir Talić je završio kao zločinac u Hagu. Komandovao je u Bosanskoj krajini u vrijeme najtežih zločina nad Bošnjacima. Talić se poznavao s Fikretom Abdićem. Na jednom od brojnih susreta Karadžićeve vojske i HVO-a, neko je pitao: „Bosnu ćemo podijeliti pa ćemo imati velike države, a šta će Muslimani dobiti?“
„Imat ćemo veliku Srbiju, veliku Hrvatsku i Veliku Kladušu“, rekao je posprdno Talić, prisutni su prasnuli u smijeh.
Kao i tokom srpsko-hrvatskih dogovora vođenih u Mostaru, uoči Agresije na BiH. Govori se: Hrvatima desna, Srbima lijeva obala Neretve. Neko postavlja pitanje: „A gdje će Muslimani?“ „U Neretvu“, dobacuje neko i prisutni su prasnuli u smijeh.
Danas me brine ova masovna i srdačna podrška trojki od stranih diplomata.
Sjećam se kad je takozvani mirovni posrednik David Owen sramno doveo u Ženevu Fikreta Abdića, čovjeka koji je Bošnjake gurnuo u bratoubilački rat. I naravno da je dobio aplauze od mnogih evropskih diplomata za taj svoj potez. Ko ne zna historiju svog naroda sigurno će mu se ponoviti. Kasnije se otkrilo da je Owen dobro plaćen od familije Milošević.
Urednik beogradskog sedmičnika „Vreme“, pokojni Dragoljub Žarković je usred rata zabilježio u kolumni da je stranica i po recenzije koju je Owen napisao za knjigu Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića, plaćena više od 400 hiljada tadašnjih DM. Žarković je to nazvao najskuplje plaćenom stranicom i po teksta u historiji pismenosti.
Naravno, i danas su pare u igri oko BiH. Vjerujemo da znamo plaćenike, samo ne znamo cijenu. Duh poslušnog i pokornog Fikreta Abdića vratio se na scenu. Katastrofalni izlet MVP-a Elmedina Konakovića u Hrvatsku je potpuno ogolio ovu politiku. Njegova stranka bi se nadalje mogla zvati „Narod i cvijeće“.
Zar neko od ovih iz trojke misli da su režimi u Hrvatskoj i Srbiji odustali od velikodržavnih projekata i podjele BiH? Samo politički idioti u to mogu vjerovati. Kao što su svih ovih godina ljudi nasjedali na priču o građanskoj BiH pored živih režima u Beogradu i Zagrebu i njihovih poslušnika u BiH. Danas je samo pitanje šta će nam od Bosne uopšte ostati?
Jer, ovaj rizični eksperiment nad Bošnjacima poprima sve teže oblike. Nažalost, običan svijet mora gledati i kako Konaković personalno neprijateljstvo prema Bakiru Izetbegoviću ispravlja maljem po državi i kako Nermin Nikšić antiustavnim akrobacijama mijenja državu za fotelju. Glasove po parlamentu skuplja Nikšić, koji nije dobio dovoljan broj glasova ni na kompenzacijskoj listi SDP-a. Ovo je nevjerovatna politička avantura koja bošnjačko političko organiziranje vodi u potpuno uništenje, dok jačaju druga dva nacionalna politička korpusa.
Većini Bošnjaka je sve ovo i dalje samo stranačko prepucavanje, obična borba za vlast. Ali ovdje nije riječ ni o SDP-u, NiP-u, Lendi, niti o SDA, niti o DF-u, niti o borbi za vlast… Ovdje je riječ o kraju one Bosne za koju je mladost ginula i koju smo čuvali uz strašne žrtve i patnje. Građansko nestaje u vatri koju je baš ta politička opcija zapalila. Oni koji vide stranke i stranačke interese u ovome što se događa s BiH jednog dana će se morati probuditi. A zatim će i ideološke podjele i slične gluposti samo uvećati gorčinu katastrofe koja neminovno slijedi.
Ipak, najgora od svega jeste bijedna šutnja bošnjačke intelektualne kaste koja je živi u svom paralelnom, sterilnom svijetu, daleko od krvi, znoja i suza.
U toku je golema obmana. Zamislite, našeg ministra vanjskih poslova zvao je lično Antony Blinken. Trojkini funkcioneri hodaju po svijetu i slikavaju se ponosno s pomoćnicima zamjenika u Bijeloj kući. U UN-u Zvizdića prima gensek Gutjereš, premda se da naslutiti ko je to ugovorio. Dolaze ministri vanjskih poslova evropskih država u posjetu BiH, kako nikad nisu. Organizira se u Münchenu međunarodna konferencija o BiH. Aplaudira se na svakom koraku novim snagama iz Sarajeva. Konaković s ponosom govori kako u Zagrebu „doček tri, u hijerarhiji najviša dužnosnika Hrvatske, znači da je ova naša priča dobrodošla“.
Sve bi to trebalo izgledati kao nešto bitno za Bosnu i Hercegovinu.
Sve to se zbiva dok mi gubimo ključne bitke na svom terenu u Bosni i dok nam se otima od države i institucije predaju u ruke SNSD-u i HDZ-u. Uz sve aplauze iz inostranstva, u BiH trojkinajžešće aplaudiraju Dodik i Čović.
Od Denisa Zvizdića, jednog od naših šetača po svijetu, čuli smo tvrdnje da je arhitektura Balkana završena (misli se na države i granice). Nažalost, ako je završena arhitektura Balkana, nije završena arhitektura unutar Bosne i Hercegovine. Ono što se u ovoj državi uradi bit će jedini pravi odgovor na budućnost ove zemlje i sudbinu njenog bošnjačkog naroda.
Ukoliko dođe do stvaranja trećeg entiteta za Bošnjake, onda ćemo iscuriti iz arhitekture vlastite države. Zvizdić, Nikšić, Konaković i Forto moraju za ovo što rade preuzeti odgovornost. Cijena ovih događanja nakon izbora će biti golema, a prodaja države je obavljena vrlo jeftino i prizemno.
Mnogi govore: Treba uraditi nešto dok ne bude kasno. Nažalost, već je kasno i na najvažnijem državnom nivou svi konci i konopci su pogubljeni.
Ono što se danas događa Bosni i Hercegovini i Bošnjacima sljedeće četiri godine će stati samo u jednu riječ: Poniženje.
KOMENTARI