Izetbegović je rođen u Bosanskom Šamcu 1925. godine, a umro je u Sarajevu 2003. U Sarajevu je završio Pravni fakultet, radio i stvarao. Zbog svojih političkih stavova dva puta je osuđivan i zatvaran, a naročito je poznat tzv. “sarajevski proces” 1983. godine kada je bio prvooptuženi u grupi od 13 muslimanskih intelektualaca. Tada je osuđen na 14 godina zatvora.
Ipak, raspad Jugoslavije i početak parlamentarizma u zemlji značio je novi početak i za Izetbegovića i za BiH. On je pokrenuo formiranje Stranke demokratske akcije koja je pobijedila na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, kada je Izetbegović i izabran za predsjednika Predsjedništva RBiH.
BiH je vodio u odbrani od agresora i potpisnik je Dejtonskog sporazuma. Poslije rata nastavio je svoj politički angažman u Predsjedništvu kao prvi čovjek, ali se 2000. povukao iz zdravstvenih razloga.
“Nikad nisam mislio da me svi ljudi treba da vole, zašto bi? I mnogo bolji ljudi od mene imali su ljutih neprijatelja, zašto da ja nemam? Isusa su njegovi sunarodnici predali Rimljanima, Gandija nisu ubili Englezi, nego njegovi, nije im bio dovoljno dobar Indijac, Rabina nije ubio Arap nego njegov čovjek, nije mu dovoljno bio Jevrej. Šta se tu može? Nad svima nama će jednoga dana izrasti zelena trava, ali ljudi o tome ne misle.”
Osim političkog angažmana bavio se i pisanjem te je autor više značajnih djela koja su prevođena na nekoliko stranih jezika. Posebno se ističu “Islam između Istoka i Zapada”, “Rat i mir u Bosni i Hercegovini” te “Moj bijeg u slobodu: Bilješke iz zatvora 1983-1988”.
Izetbegović će ostati upamćen kao jedna od ključnih historijskih figura moderne historije ove države.
Sahranjen je na mezarju Kovači u Sarajevu.
“Nas su zakopali u zemlju, ali nisu znali da smo mi sjeme!”
Neka ti je vječni rahmet predsjedniče!!
08.08.1925.-19.10.2003.
KOMENTARI