instant fap
NaslovnicaSportslajder

Nekad se iz “ljubavi” igralo za Podgrmeč

Nekad se iz “ljubavi” igralo za Podgrmeč

„Sramota“. Ovo je u posljednja dva dana najviše izgovorena riječ u gradu na devet rijeka, a nakon što su igrači sanskog prvoligaša „Podgrmeča“ doživjeli sramotan i ponižavajući poraz od čak 10:0 protiv „Bratsva“ u Gračanici.

Mnogi ljubitelji nogometa, ali i ostali građani, jednostavno nisu vjerovali i ostali su u čudu kad su čuli da su Sanjani deset puta vadili loptu iz svoje mreže. Jedni su se pitali „da li je to moguće“, drugi pitaju „ pa ko je igrao“, a većini Sanjana ovo je bio još jedan povod za šegu i smjeh u ovoj sumornoj bosanskogercegovačkoj zbilji. Bilo je dosta izgovorenih i pogrdnih riječi na račun sanskih nogometaša, ali nije ni vrijeme ni mjesto da ih pišemo. Najlakše je optužiti golnama, ali za ovu bruku snose krivicu svi igrači koji su u zeleno – žutom dresu branili boje kluba. Nije sramota izgubiti, a uz to na gostovanju od drugoplasirane momčadi prvenstva. Gube i veliki klubovi od od nižerezrednih. No, to se naziva senzacija, ali 10:0 je sramota. Dakle, ovim igračima je uspjelo da ostvare nešto ružno, što nije uspjelo svim ranijim generacijama „Podgermeča“ u njegovoj 69 godina dugoj i bogatoj istoriji. Upisali su se u isroriju kluba na dan 02.11.2013. godine, ali po sramotnom rezultatu , porazu od 10:0. Interesansno, alI i zbrajanjem brojeva datuma odigravana utakmice, dobije se broj 10. Imao je „Podgrmeč“ uspona i padova, ispadanja iz lige, ali i osvajanja šampionskih titula i KUP-ova. Dolazili su u Sanski Most u zvainčnim ili prijateljskim utakmicama veliki klubovi tadašnje Jugoslavije, ali i današnje BiH. Gostovali su u Sanskom Mostu tada veliki splitski „Hajduk“, sarajevski „Željezničar“, „Borac“ iz Banja Luke, NK „Zagreb“, tuzlanska Sloboda, zenički Čelik, NK „Sarajevo“, mostarski „Velež“ i mnogi drugi. U ovim utakmicama bilo je i razočarenja i slavlja, ali nikad, ni jedna generacija „Podgrmeča“ nije poražena sa 10:0. Šta bi na ovo rekli oni igrači, koji su u prvoj utakmici, tog 4. aprila davne 1944. godine, igrajući u čarapama pobijedili velike Engleze. Kako rezultat od 10:0 zvuči u ušima onih igrača koji su dresu „Podgrmeča“ ginuli na terenu. Za klub se igralo iz ljubavi. S toga, vratimo se još malo čaršisjkim pričama. Naime, čulo se ovih dana da su igrači „Podgrmeča“ najmjerno pustili da prime 10 golova, kako bi skrenuli pažnju javnosti na teško financijsko stanje u klubu. Možda je to i tačno, ali su pred odlazak u Gračanicu dobil malu „crkavicu“ od zaostalih dugovanja. O tome, da li se na ovaj način rješavaju problemi, treba da razmišlaju članovi Uprave kluba. No, i tu je problem, jer ko danas vodi najstariji sanski sportski kolektiv.

Zna se samo da je stanje u i oko kluba zabrinjivajuće. Trenutno je teško naći izlaz, a odgovor je besparca. Kako dalje i da li Sanskom Mostu treba ovakav „Podgrmeč“, nekada zaštitni znak grada ? Sanski prvoligaš je bez šefa stručnog traba, koji je podnio ostavku, a klub zvanično ne mogu voditi drugi treneri jer nemaju licencu. Tako na klupi u prvenstnim utakmkcama sjedi, kao službeni predstavnik, sekretar kluba. Uz nekoliko starijih prvotimaca, te nekolicine igrača iz omladinskog pogona, u klubu trenira i nekoliko pojačanja. Pokazalo se da oni, barem za sada, nisu rješenje. S toga, ponovo se nameće pitanje za ljude koji vode „Podgrmeč“. Da li su potrebna pojačanja ili se treba osloniti na vlastite snage ? Dovodili su velika nogometna imena i „Krajišnik“ i „Krajina“, pa gdje su sada.

„Podgrmeč“ je sa pojačanjima trenutno duboko u opasnoj zoni, na predposljednjem mjestu na tabeli sa samo deset bodova. I na kraju, treba istaći, da će 2013. godina ostati upamćena u istoriji „Podgrmeča“ po još jednoj bitnoj stvari. Pored već zapisanog sramotnog poraza od 10:0, ostaće i zapisano da ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu ne mogu utakmice svoga kluba gledati na Gradskom stadionu u Sanskom Mostu. Naime, zbog neodgovovarajuće infrastrukture, odnosno zbog neizgrađenih tribina, Federalni nogometni savez je zabranio Podgrmeču da utakmice igra na svom stadionu, tako da sanski prvoligaš „domaće“ utakmice igra u Cazinu. Moglo bi se o Podgrmeču reći još mnogo toga, i dobrog i lošeg, ali za sad toliko. radiosana

 

KOMENTARI