Neki ljudi ulaze u naš život da bi nas naučili da ne budemo poput njih

HomeVijestiBiH

Neki ljudi ulaze u naš život da bi nas naučili da ne budemo poput njih

Večeras sa akšamskim ezanom nastupa Lejletu-l-miradž, noć kada je propisan namaz

Neki ljudi ulaze u naš život da bi nas naučili da ne budemo poput njih. Jer, kao što je rekao Oscar Wilde: “Neki ljudi donose sreću gdje god stignu; drugi samo kad odu “. Pa ipak, ovi ljudi nas takođe nečemu nauče, čine da patimo, jer nam daju mogućnost da svoja osjećanja upravljamo na drugačiji način od njihovog.

Viktor Frankl je napisao da je život potencijalno značajan i da možemo ekstrapolirati lekciju čak i iz stvari zbog kojih patimo. Iako ponekad ne možemo pronaći smisao određenih negativnih odnosa, oni nam u stvarnosti nude viziju svijeta koja nam je ranije bila nepoznata.

Drugim riječima, to znači da nas takva iskustva uče šta treba da vrednujemo a šta nam samo donosi patnju. Pokazuju nam ono što ne želimo da postanemo.

Neki ljudi ulaze u naš život da bi nas naučili da ne budemo poput njih. Jer, kao što je rekao Oscar Wilde: “Neki ljudi donose sreću gdje god stignu; drugi samo kad odu “. Pa ipak, ovi ljudi nas takođe nečemu nauče, čine da patimo, jer nam daju mogućnost da svoja osjećanja upravljamo na drugačiji način od njihovogViktor Frankl je napisao da je život potencijalno značajan i da možemo ekstrapolirati lekciju čak i iz stvari zbog kojih patimo. Iako ponekad ne možemo pronaći smisao određenih negativnih odnosa, oni nam u stvarnosti nude viziju svijeta koja nam je ranije bila nepoznata.

Drugim riječima, to znači da nas takva iskustva uče šta treba da vrednujemo a šta nam samo donosi patnju. Pokazuju nam ono što ne želimo da postanemo.

Naši principi su ojačani određenim iskustvima

Biti svedoci nepravde i osjećati veliku nelagodu zbog ponašanja koja nam neki ljudi priređuju, pomaže nam da razmislimo o svojim principima i na taj način ojačamo svoja uvjerenja o tome šta je dobro, a šta loše.

Izdaje, hladnoća i arogancija bole. Mnogo bole, ali ponekad je najbolnije ne prepoznati ljude koji su nas nekada okruživali. Postoje ljudi koji se na kraju pokažu onakvima kakvi su zapravo, kad im više nismo potrebni.

Kada se to dogodi, sam bol nam omogućava da preispitamo svoje prioritete i sopstveno ponašanje prema drugima. Iz tog razloga nas ponekad loše vrijeme čini boljim ljudima.

Pomaže nam da cijenimo druga osjećanja i promoviše sopstveni rast. Sve ovo zahtjeva sjajan unutrašnji rad, koji nam omogućava da idemo naprijed i da ne akumuliramo nelagodu, osjećaj krivice ili nezadovoljstva.

Ne smijemo da pridajemo toliko važnost onome što ovi ljudi rade, već treba da fokusiramo pažnju na lekcije koje možemo izvući iz onoga što smo proživjeli, pomažući sebi samima da stvorimo mogućnosti za rast, radeći na svom samopoštovanju i svojoj snazi.

Jer, na kraju, oni koji uvijek nešto očekuju su razočarani, a očekivanje svega od nekoga može izazvati razočaranje ili nas učiniti pokornim, čineći da naš psihološki kiseonik nestaje, zagađujući naše emocije i pojačavajući naše strepnje.

Ideja je da razbistrimo misli i izložimo svoje misli i osjećanja bez straha od posledica. To će nam dati brze, direktne i istovremeno zadovoljavajuće rezultate: naši problemi će se smanjiti i moći ćemo da živimo u miru.

Kada neko pokuša da nam namjerno naškodi, tada moramo da izaberemo da li ćemo svoje emocionalne prozore ostaviti otvorenima.

Život je prekratak da bismo ga živjeli uznemireni onim što ljudi oko nas rade ili ne rade. Iz tog razloga, najbolja odluka koju možemo donijeti je da pobjegnemo od svega negativnog i približimo se onome zbog čega se osjećamo dobro.

COMMENTS

WORDPRESS: 0
DISQUS: 0