instant fap
NaslovnicaBlog

Nemoj trepnuti

Nemoj trepnuti

Otvorim oči,vidim Aleppo. Zatvorim oči, vidim Srebrenicu. Otvorim oči, gledam masakr. Zatvorim oči, sjećam se masakra. Tamo negdje, u gradu čije ime ne izgovaram naglas, u ulici kroz koju smo nekad bosi trčali, pjevajući dječje pjesmice.

Kad si sretan, prstima pucketaj ti. Kad si sretan, lupi nogama o pod. Kad si sretan… Mog najboljeg prijatelja našli su zbodenog ispod kuhinjskog stola, krio se pod šareni stolnjak nevino i naivno kao nekad pod majčinu suknju kada mu se nepoznati približe.

Dva dana prije toga napunio je 13 godina. Kažu da je 13 nesretan broj… Kažu i da rođendani trebaju biti novi početak, novi ciklus sreće. Tamo negdje, u gradu čije ime ne izgovaram naglas, u sokaku ispod brda gdje ptice proljećem najljepše pjevaju. Ovdje negdje, danas, jučer, sutra. Dok životi prolaze mimo nas, ubijaju djecu. Kolju djecu. Ranjavaju djecu. Dječju krv piju krvnici.

Našeg roda, naše vjere, našeg plemena ljudskog. Godina, dvije, tri. Koliko je godina dovoljno da se pogine, da se ubije, da se osakati? Koliko godina treba imati žrtva da postane vrijedna suza, vrijedna molbe, vrijedna protesta? Gdje si bio danas? Gdje si bio jučer? Dok nas ubijaju, dok nas sakate, dok našom krvlju ulice od mržnje peru? Gdje si, o Čovječe? Gdje si bio danas? Gdje ćeš biti sutra?

Otvorim oči,vidim Aleppo. Zatvorim oči, vidim Tomašicu. Otvorim oči. Ne smijem trepnuti.

KOMENTARI