Nesudin Talundžić iz Starog Majdana kod Sanskog Mosta, vlasnik je jedne od najvećih muzejskih zbirki na ovim prostorima, a među brojnim antikvitetima koje posjeduje, izdvajaju se vrijedni manuskripti i istorijski dokumenti čija starost iznosi i po nekoliko stotina godina.
Najveće zasluge za ovu bogatu kolekciju, ističe vlasnik, ima njegov otac Abdulah koji je decenijama marljivo sakupljao istorijsko blago. Talundžić kaže kako je njegov otac preminuo prije deset godina, a najveći dio životnog i radnog vijeka proveo je u Beogradu, radeći kao građevinski inženjer.
„Njegova strast, koju je prenio i na mene, bila je sakupljanje istorijskih predmeta. Kupovao je sve što bi mu došlo pod ruku, a moglo je imati neku istorijsku vrijednost.“, ističe Talundžić. Dodaje kako ni sami često nisu bili svjesni vrijednosti pojedinih artefakata, a posebno dokumenata u čiji posjed su dolazili. Kaže kako je prije izvjesnog vremena na prevođenje sa staroturskog poslao nekoliko osmanskih dokumenata iz svoje kolekcije.
„Na žalost, na području Unsko sanskog kantona nema niti jednog stručnjaka koji vlada ovim jezikom, pa sam morao potražiti uslugu kod jednog orjentaliste u Zagrebu. Nakon prevoda nekoliko dokumenata, došao sam do saznanja kako jedan ima posebnu vrijednost.“, kaže Talundžić. Dodaje kako se radi o fermanu kojeg je Sultan Mahmud Prvi uputio bosanskom veziru Mehmed Paši Kukavici 14. aprila 1753. godine. Pismo nosi tugru pomenutog sultana, pisano je arapskim pismom i staroturskim jezikom.
U pomenutom dokumentu sultan poručuje veziru da kuje oružje i vojsku drži pripravnom, te da budno motri na prilike u Bosni. Talundžić navodi kako se radi o burnom istorijskom razdoblju kada Osmansko Carstvo vodi teške ratove s Rusijom oko prevlasti nad Krimom, a u ratovima sudjeluju i vojnici iz Bosne. Dodaje kako je to i razdoblje kada feudalna kasta u tadašnjem Bosanskom pašaluku pokušava dobiti što veću autonomiju u odnosu na centralnu vlast, te su česte bune koje podiže bosanska vlastela. „Mehmed paša Kukavica čvrstom rukom provodi sultanovu volju. Guši veliku bunu koja je izbila u Tešnju, a potom Mostaru i još nekim gradovima. Međutim, već poslije nekoliko godina pada u nemilost.
Prognan je na otok Krit, te mu nakon dvogodišnjeg tamnovanja biva odsječena glava i poslata u Istanbul kao opomena ostalim vezirima u Otomanskom Carstvu.“, kaže Talundžić. Dodaje kako je Mehmed paša Kukavica, koji je rođen u Foči, u Istanbulu ostvario zapaženu karijeru, te je kao istaknuti činovnik imenovan za bosanskog vezira. Brojne su zadužbine koje je podigao u Bosni za života, a najpoznatije su sebilj na sarajevskoj Baščaršiji, medresa i džamija u Foči te brojni hanovi i saraji. Također,
Talundžić je vlasnik izuzetno vrijednog primjerka Kurana, kojeg je nekadašnji turski namjesnik u Srbiji, Marašli Ali paša, poklonio knezu Milošu Obrenoviću.
Talundžić kaže kako se radi o biseru islamske kaligrafije iz 1757, u kojem je na mnogim mjestima arapsko pismo prožeto zlatnim nitima, što knjizi daje izuzetnu vrijednost. On ističe da je zanimljiva priča kako je ovaj vrijedni artefakt dospio u njegovu zbirku. “Moj otac ga je nabavio prije tridesetak godina, kada je čuo za jednog čovjeka koji posjeduje rijedak primjerak Kurana.”, priča Talundžić.
Dodaje da se ispostavilo kako je riječ o jednom osiromašenom članu porodice Obrenović, koji je odlučio da za 3.000 dolara proda porodično blago kako bi došao do novca. Ističe da njegov otac nije dugo razmišljao, te je primjerak Kurana otkupio za malu cijenu.”Na prvoj stranici napisana je posveta Marašli Ali-paše knezu Obrenoviću. Kuran je napisao izvjesni kaligraf Kurdi Musi, a rukopis je završen u Istanbulu”, kaže on. Prema njegovim riječima, pomenuta dvojica istorijskih ličnosti imala su veoma korektan odnos, a poznato je da su često razmjenjivali poklone. “Marašli Ali-paša je bio posljednji turski namjesnik u Srbiji, a knez Miloš Obrenović uspio je lukavom diplomatijom ostvariti ono što nisu njegovi prethodnici i izboriti se za nezavisnost Srbije”, objašnjava Talundžić.
Prema njegovim riječima, ovo je samo dio prebogate kolekcije koju je porodica Talundžić u nekoliko poslednjih desetljeća marljivo sakupljala.
U pomenutoj kolekciji nalazi se mnoštvo istorijskih predmeta kao što su staro naoružanje, posuđe, vrijedni nakit i ukrasni predmeti, umjetničke slike, a posebno bogatstvo čine stare i rijetke knjige, manuskripti, arhivski i drugi materijali čija starost iznosi i po nekoliko stotina godina.
Ovaj kolekcionar kaže kako se, nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, njegov otac odlučio na povratak u rodni Stari Majdan, te je preseljenjem porodice donesena i njegova bogata muzejska zbirka.
Zlatan Čekić
KOMENTARI