Nevjerojatna sportska priča Emira Musića

HomeSanski MostLokalne teme

Nevjerojatna sportska priča Emira Musića

“Ja ne klanjam, al sam bolji od pola onih što klanjaju…”

Večaras donosimo priču o sanskom rukometašu Emiru Musiću koji se bavi novim boričakim sportom i za kojeg mnogi Sanjani još nisu ni čuli. Musić trenira brazilsku jiu jitsu i na svom prvom takmičenju se na veoma jakom turniru u Tuzli okitio zlatnom medaljaom.  

Sanskog sportistu Emira Musića njegovi sugrađani znaju kao odličnog igrača RK „Sana 7“. Rođen je 25.07.1998.g. i  iako još nije napunio 24 godine života, ovaj korpulentni mladić spada u red starijih igrača u sanskom rukometnom klubu u kojem je za deset godina igranja ostavio svoj trag. Rukomet je počeo trenirati 2012.g.  u mlađim selekcijama, a već nekoliko godina uspješno nastupa za seniorski tim na poziciji pivota.

Ipak, samo malo Sanjana zna za Emirovu drugu sportsku ljubav. Naime, on je jedan od rijetkih građana grada na devet rijeka koji trenira i takmiči se u Brazilskoj jiu jitsi, borilačkoj vještini i sportu sa kojim još mnogi nisu upoznati.

Skraćeno BBJ je vještina bazirana na borbu u parteru, odnosno na tlu u kojoj se primjenjuju tehnike gušenja i poluga na zglobove u svrhu savladavanja protivnika. To je vještina koja se može trenirati kao sportska disciplina ili u svrhu odbrane i slična je judou ili hrvanju. Musić se ovim sportom počeo baviti prije godinu dana u Velikoj Kladuši gdje je zaposlen duži vremenski period.

Kako kaže, tamo je upoznao Alena Kasića koji  je trener i vodi MMA klub u Velikoj Kladuši i tako je sve počelo.  Emir je učestvovao na seminarima u Banja Luci  i Prijedoru, te se usporedo pripremao za nastup na prvom turniru. Naporni treninzi sa dosta prolivenog znoja su dali rezultat i 16. aprila ove godine na veoma jakom turniru u Tuzli osvaja zlatnu medalju u kategoriji do 91kg.

Emir naglašava, s obzirom da se radi o turniru na profesionalnom  organizacijskom nivuo sa vrhunskim takmičarima iz cijelog regiona, ostvareni plasman mu daje još veću motivaciju za daljnji rad. Kako kaže, biće još dosta takmičenja, pobjeda i poraza, veselja i razočarenja, ali sve je to sport.  Kad je riječ o rukometu, njegovi nastupi za „Sanu 7“ sve su više pod znakom pitanja zbog radnih obaveza.

Naime, zbog poslovnih obaveza u Velikoj Kladuši ne može stići na sve treninge, a kad radi vikendom ne može igrati ni utakmice. „Trudim se da stignem koliko mogu, bitna je volja ,ali su i u klubu svjesni trenutne situacije tako da puno ne očekuju sa moje strane.  Za dalje ni sam ne znam kako i šta će biti, vrijeme nosi svoje,  pa vidjećemo.“, kaže  ovaj veliki ljubitelj rukometne igre i borilačkih vještina.

COMMENTS

WORDPRESS: 0
DISQUS: 0