Otišao balkanski političar kod prijatelja Grka. Kad je došao njemu, šokirao se luksuzom u kojem Grk živi. Pita ga političar:
“Kako si uspio zaraditi za sve ovo?” Grk mu odgovori: “Vidiš onaj most tamo?” “Vidim.” Kaže Grk: “Taj most je trebao biti širok 20 metara, a ja ga napravio širokog 15 metara i od razlike za tih 5 metara je sve ovo!”
Iduće godine posjeti Grk balkanskog političara i šokira se kad vidi da ovaj živi u tri puta većem luksuzu nego on. Grk će iznenađeno: “Kako si uspio za samo godinu dana steći sve ovo?” A kaže političar: “Vidiš onaj most tamo?” A Grk će: “Ne vidim.” Naš političar: “Eeeeee, pa tako.”
Ovom starom i pomalo isfuranom pošalicom započinjemo drugi nastavak priče o nesretnom lideru sanskog odjeljenja cazinske parapolitičke organizacije, signifikantnog naziva “NES” – Nijazu Kadiriću.
Ništa nas do ovog vica bolje ne podsjeća na radno-politički angažman Nijaza Kadirića, nekadašnjeg ministra privrede u Ružnićevoj Vladi Unsko-sanskog kantona.
Jer kako drugačije gledati na čovjeka koji je u mandatu ministra, selfie-uratcima stalno zabavljao građane Unsko-sanskog kantona, najavljujući na desetine investicija u oblasti energetike, obnovljivih izvora energije itd., a da se na cijelom tom planu nije desilo doslovno ništa.
Sarah Pinborough autorica je svjetskog bestselera novijeg datuma: “Ne vjeruj svojim očima”, a ovo djelo na 356 stranica je možda jedini način da i nas Nijaz ubijedi da se na potezu od Velagića, preko petrovačkog Medenog polja, do Ripča nalaze holandske vjetrenjače koje nam je svakodnevno najavljivao.
Građani Unsko-sanskog kantona: Ne vjerujte svojim očima i potvrdite nam kako sa Nijazovog aerodroma u Bihaću svakodnevno polijeću avioni irskog Ryanaira i mađarskog Wizzaira.
U moru selfie fotkica izdvaja se jedna na kojoj KONAČNO nema Nijazove jeftine politikantske glave, a na kojoj se vidi JCB BAGER pored kojeg stoji nepoznati investitor koji fotografiše Šojićeve “Magareće livade”.
Šojić: Šta se na Magareće livade dešava prvo?
Saradnik: Bager!
Šojić: Odgovor je tačan!
I kao u kultnoj srpskoj seriji Bela lađa, glavnog protagoniste pokojnog Milana Gutovića, koja je i omiljeni televizijski sadržaj našem Nijazu, na našim “Magarećim livadama” se nije izgradilo ništa.
Vjetroelektrane, preko svojih energetskih strojeva vjetroturbina koje bi na našim krajiškim poljima trebale kinetičku energiju vjetra, pretvarati u mehanički rad, poslužile su jedino kao “strojevi” za pretvaranje jeftine gluposti u još jeftiniji politički populizam.
Populizam koji se doslovno može opipati…
Nakon svih ovih predstava sa investitorima za koje se ne zna ni jesu li Malajci, Kinezi ili Singapurćani, “šal je odnio vragu” i Nijazu Kadiriću premijer Vlade Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić oduzima “dekret” te ga vraća na početnu poziciju menadžera u pretakaonici meda obogaćenog sa 70 % šećera od RS-tajnog dobavljača.
Žalosni smo na kraju samo zbog činjenice da Nijaz nije bio dovoljno dobar da ispred NES-a obnaša dužnost ministra, ali i da jeste dovoljno dobar da bude njihov predsjednik u Sanskom Mostu.
Znali smo da nas Sanjane ne drže visoko, ali toliko nisko ipak nismo zaslužili…
KOMENTARI