Danas, u onim dijelovima BiH gdje dominira jedan konstitutivni narod, obično dominiraju i jezička norma i pismo tog naroda. Osnovci u oba entiteta počinju se upoznavati s drugim pismom od trećeg razreda.
Iz Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke ističu kako svako dijete ima puno pravo na izbor svog maternjeg jezika u procesu odgoja i obrazovanja. Međutim, Ustav FBiH dodjeljuje kantonima isključivu nadležnost u provođenju obrazovne politike.
Udžbenička politika u FBiH se reguliše, između ostalog, Odlukom o postupku pripremanja i odobravanja udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava za osnovne i srednje škole, koju je donijela Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u FBiH.
U skladu s ovom odlukom, udžbenici u BiH štampaju se na pismima koja su u zvaničnoj upotrebi u našoj zemlji, a izdavači su obavezni da u udžbenicima štampaju 30 posto teksta na ćirilici, ukoliko je to u skladu s nastavnim planom i programom.
“Mi smo duboko uvjereni da obrazovanje treba biti usmjereno ka punom razvitku ljudske ličnosti i učvršćivanju poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapređuje razumijevanje i prijateljstvo među svim narodima, rasnim i vjerskim grupama, kao i da roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu obrazovanja za svoju djecu”, kazali su nam iz Federalnog ministarstva obrazovanja.
Aleksandra Marić iz Ministarstva prosvjete i kulture RS-a govori nam kako učenici osnovnih škola u ovom bh. entitetu ravnopravno koriste oba pisma.
“Ćirilica i latinica u RS-u su dva ravnopravna pisma. S druge strane, prema informacijama kojima raspolažemo, u FBiH djeca ne uče srpski jezik i ne koriste ćirilicu u nastavi. Pored toga što učenici u nekim kantonima ćirilicu počinju učiti u trećem razredu osnovne škole, oni u narednim razredima isključivo koriste latinicu”, kazala nam je Marić.
Nastava u školama RS-a izvodi se u skladu s Ustavom RS-a, Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju RS-a te Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH.
“Nastavni plan i program RS-a je jedinstven za sve učenike koji pohađaju nastavu, a Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju propisano je da se nastava u osnovnom obrazovanju izvodi na službenim jezicima konstitutivnih naroda, uz korištenje oba službena pisma, ćirilice i latinice”, ističe Marić.
U razgovoru s učiteljima iz FBiH saznajemo kako osnovci iz ovog entiteta u trećem razredu uče azbuku, pisanje i čitanje ćirilićnog pisma, sastavljanje riječi i rečenica ćirilicom, interpretacije književnih tekstova na ćirilici te imaju diktate na ćirilici. Poslije toga, ćirilica se kraći period koristi intenzivnije, ali u narednim godinama školovanja rijetko ili nikako. Prema mišljenju učitelja, ćirilica bi trebala biti više uključena u predmetnoj nastavi u FBiH.
“Djeca zaista pokazuju interesovanje za ćirilicu i nekako lakše uče pisati ćirilićno pismo. Međutim, kad dođemo do čitanja, tu su svi malo nestabilniji. Iako u školama ne postoji ništa što učenike sprečava da pišu onim pismom kojim žele, smatram da bismo svi morali posvetiti više pažnje učenju ćirilice. Veliki je broj udžbenika i odlične literature na ćirilici koja našoj djeci može itekako koristiti. Ne smijemo dozvoliti da dođe do zaboravljanja naših pisama”, kazala nam je Nihada Čolić, predsjednica Udruženja učitelja KS.
Stigmatizacija ćirilice u FBiH ili latinice u nekim dijelovima RS-a može se uočiti i pogledom na putokaze. Dvojezične table česta su meta vandala kojima ne odgovara da, naprimjer, piše Banja Luka ispod Бања Лука ili Сарајево ispod Sarajevo.
Kada je riječ o državnim institucijama u oba entiteta, uglavnom svaka zasebno odlučuje koje pismo će koristiti. Naprimjer, ministarstva iz RS-a će odgovor na upit uglavnom poslati samo na ćirilici, a iz FBiH samo na latinici.
Individualno korištenje ćirilice ili latinice je stvar ličnog izbora. U skladu s prostorom na kojem žive, građani BiH najčešće se opredjeljuju samo za jedno pismo. U svakom slučaju, višejezičnost bi svi građani trebali gledati kao bogatstvo naše zemlje, a ne kao još jednu nacionalnu podjelu.
KOMENTARI