Na lokaciji jednog od najzloglasnijih logora u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini, logora Omarska danas je obilježeno 30 godina od njegovog raspuštanja.
Obilježavanje su organizovali Savez logoraša Bosne i Hercegovine, Regionalni savez logoraša regije Banja Luka, Udruženje logoraša Prijedor ‘92., Udruženje logoraša Kozarac te Udruženje građana Sedra.
Preživjeli logoraši, porodice ubijenih logoraša, članovi udruženja, na ovom su mjestu još jednom podsjetili na počinjene zločine i neopisivi teror. Predsjednik Regionalnog saveza logoraša regije Banja Luka Mirsad Duratović je izjavio Feni da ono što logoraše najviše boli je činjenica da još uvijek nisu procesuirani svi odgovorni za ove zločine.
“Prije svega mislimo na same kreatore ovoga logora, one koji su osmislili to da ovo bude logor i organizovali sve, a to su članovi kriznog štaba Opštine Prijedor, koji do dan danas izbjegavaju tu ruku pravde koja bi trebala da ih stigne, ne samo za logor Omarska, nego i sve druge prijedorske logore, ali i sve druge zločine na području tadašnje opštine Prijedor koji su počinjeni, koje su oni kreirali, osmislili, organizovali”, napomenuo je Duratović.
Ne znamo, dodao je on, šta Tužilaštvo Bosne i Hercegovine čeka. Kazao je da se danas podsjeća i na sveukupni obim zločina koji je počinjen u Prijedoru, na 501 lokaciju na kojoj su ekshumirani posmrtni ostaci, na više od 60 pravosnažnih presuda za ratne zločine.
“Govorili smo da su posmrtni ostaci ekshumirani u 10 općina u tri države, ali da su posmrtne ostatke Prijedorčana nosile Sana, Una, Sava, Dunav i Vrbas. Pet rijeka je u Bosni i Hercegovini i šire nosilo posmrtne ostatke Prijedorčana, što govori o obimu zločina. Oni koji su kreirali zločine i htjeli da uklone Bošnjake i Hrvate sa ovoga područja nisu samo deportovali žive, nego i mrtve”, naglasio je Duratović.
Prema njegovim riječima, to dokazuju i grobice koje su ekshumirane – Hrastova glavica, Sanski Most, Jama lisac u Bosanskoj Krupi itd. Duratović je rekao da, osim što zločinci nisu željeli da živi više budu tu, čak su i posmrtne ostatke iznosili iz Prijedora i sakrivali na nekim drugim lokacijama, odnosno drugim općinama.
Nakon što je prošlo 30 godina od počinjenih zločina, Duratović ističe da je kultura sjećanja bitna za one koji su to preživjeli, a da za buduću generacije “moramo uvesti kulturu pamćenja, prenijeti njima ta naša sjećanja i uvesti kulturu pamćenja, prenositi to”.
“Mi možemo sada govoriti, organizirati skup, komemoraciju, prenijeti to, reći, ali mi moramo to naše sjećanje na određeni način ovjekovječiti. Treba obilježiti sva ova mjesta masovnih zločina, sve logore, sva mjesta ekshumacija, pisati knjige, ovo što mi nosimo u svojim glavama prebaciti na papir ili videovrpcu. Samo na taj način možemo garantovati da će se istina o ovim zločinima prenositi na buduće generacije”, smatra Duratović.
Napomenuo je da je napisan određen broj knjiga i snimljeno dokumentarnih filmova, ali da je neophodna i institucionalna podrška, kako bi došlo do te kulture pamćenja, “koja treba ostati iza nas”. Duratović je mišljenja da će kulturi pamćenja doprinijeti i izgradnja memorijalnog centra u Kamičanima.
“To je ono što smo mi sebi ovdje zadali kao glavni zadatak – da u narednom periodu izgradimo to i da u taj memorijalni centar stavimo sve što imamo, što smo prikupili do sada i što ćemo prikupiti dok smo mi preživjeli svjedoci živi”, zaključio je Duratović.
Za zločine na području Prijedora ukupno je osuđeno 37 osoba na 617 godina zatvora, uz napomenu da je Radovanu Karadžiću izrečena kazna doživotnog zatvora.
KOMENTARI