Nevjerovatna je ironija u činjenici da su oni, koji su godinama glasno optuživali prethodne vlasti za nesposobnost i neodgovornost, uspjeli sve zatečeno staviti na kocku brže nego što bi itko mogao zamisliti.
Ova “Trojka” s dodacima, koji su tvrdili da će unaprijediti državu, učiniti je funkcionalnijom i poštenijom, uspjela je ući u historiju – ne zbog progresivnih promjena, već zbog pada na svakom ključnom polju.
Pogledajmo samo budžet Kantona Sarajevo, koji je sada u ozbiljnom deficitu. Nakon godina stabilnog vođenja i planiranja, sada smo suočeni s dugovima i praznim obećanjima. Slično je i s budžetom Federacije BiH, koji je, iako su tvrdili suprotno, ušao u crveno. Dok “reformska” retorika i dalje traje, pitamo se: šta se zapravo mijenja osim cifri na računu u negativnom pravcu?
Jedan od najšokantnijih slučajeva je Elektroprivreda BiH, koja je zabilježila gubitke od nevjerovatnih 300 miliona maraka. To nije samo broj, to je ekonomska katastrofa koja će direktno utjecati na hiljade porodica, na potrošače koji će neminovno osjetiti posljedice kroz rastuće cijene, dok političari bez ideje i iskustva nastavljaju govoriti o reformama i napretku.
Rudnik mrkog uglja Banovići, nekada jedno od strateških preduzeća, u samo šest mjeseci prošle godine zabilježio je minus od 20 miliona maraka. Je li to napredak za koji su obećali da će donijeti? Izgleda da je ovaj ‘napredak’ za njih ekvivalentan propadanju radnih mjesta, uništavanju resursa i dovođenju sistema do tačke pucanja.
Zdravstveni sektor, posebno Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, doživio je ponižavajući udarac. Zatečen s pozitivnim saldom od 68 miliona, danas je u minusu. Oni koji su tvrdili da će dovesti red, organizaciju, bolju brigu za pacijente, uspjeli su urušiti sistem i dovesti ga do ivice kolapsa. Pacijenti čekaju na liste, ljekari rade pod nemogućim uslovima, a Trojka i njihovi podržavaoci žive u paralelnom svijetu obećanja i beskorisnih konferencija za novinare. Gdje su ta poboljšanja? Možda nekima nije draga istina, ali Sebija Izetbegović je ostavila zdravu finansijsku osnovu. Sada, ta ista Trojka, bez ideje, bez vizije, sve je to upropastila.
Šta je sljedeće? Koliko će još rudnika, bolnica, javnih preduzeća biti zgaženo pod teretom njihovih obećanja i neznanja? Koliko će porodica ostati bez sredstava za život? Dok narod broji posljednje marke, oni troše milione i guraju zemlju ka ekonomskoj katastrofi bez presedana. Građani su prevareni, opljačkani i prepušteni na milost i nemilost onih koji su obećali bolji život.
Ovo više nije samo pitanje nesposobnosti – ovo je očigledan dokaz nebrige i neodgovornosti prema zemlji, prema radnicima, prema svima nama koji plaćamo cijenu njihove bahatosti. Svako postignuće koje su dočekali u pozitivnom stanju uspjeli su za kratko vrijeme pretvoriti u gubitak. Oni, koji su tvrdili da će povesti zemlju naprijed, sada su tu da gledamo kako u svom neznanju i pohlepi ostavljaju iza sebe haos.
Narod zaslužuje odgovore. Koliko će još resursa, koliko radnih mjesta, koliko institucija i preduzeća biti žrtvovano na oltaru neznanja i nebrige? Dok Trojka i njihovi “priljepci” pokušavaju skriti pravu sliku iza floskula o reformama, mi ostajemo s ruševinama ekonomije, preduzećima na ivici bankrota i bolnicama koje tonu.
Nećemo zaboraviti ovo doba kada je Trojka “preuzela kormilo”, obećavajući stabilnost, sigurnost i napredak. Ovo što gledamo nije ni stabilnost ni napredak – to je pad, i to strmoglavi.
KOMENTARI