Od ljudi.Od života.Od čekanja.Od nikad proslavljenih rođendana.Od nikad i nikome ispričanih životnih tajni. Od svih zima koje su čekale smrznuti vaše ruke. Od svih ljetnih vrućina i spremljenih kofera za more. Od studentskih briga i nikad položenih ispita. Od zagrljaja majke. Od suza kćeri. Od nikad isprobanih recepata.
Od zemalja koje ste planirale posjetiti.Od nerođenih sestara.Od nerođene braće.Od nikad kupljenih vjenčanica.Od nikad pročitanih školskih lektira.Od učenja testova.Od polaganja vozačkog ispita.Od dugih šetnji.Od držanja nekoga za ruku.Odmorite se.I oprostite nam.Jer.Živimo da preživimo.Živimo da nadživimo.Sebe i svoje uspjehe.I obećanja koja smo nekome dali.A brate, nije da ih nije bilo.U vremenu kada se od čovjeka očekuje samo da bude čovjek, mnogo puta sretnemo neke blijede pokušajte istoga. Ne zato što nema dobrih ljudi oko nas, nego zato što vrlo često na silu želimo biti dobri. A sve što je na silu, brzo pukne. To su nas naučili davno roditelji, vjerujem.Vjerujem i da nebo ima anđele.Da je Gore ljepše i čišće nego ovdje.
Da je gore školski sistem bolji nego ovdje i da Gore nema doktora, jer jedni druge liječite.Vjerujem da nebo ima anđele i nema aute, da vam je sve blizu, da stalno hodate pješice i da jedino kad želite biti brzi je trenutak tko će koga prije zagrliti.Vjerujem da vam je gore hrana ukusna i da nikad nećete biti na dijeti.Vjerujem da vam je Gore teško jer niste svi zajedno, ali opet da lakše podnosite sve. Jer, barem imate jedna drugu.
Da se čuvate za ruku dok šetate, susrećete jedni druge i grijete jedna drugoj dlanove zimi, ako Gore uopće ima zime.Ovdje još uvijek nije snijeg pao, valjda zna da ako padne, suze će ga brzo otopiti pa mu se i ne pada.Iako nije veliki minus vani, hladno je.Ljudima i svemu onome ljudskom u nama, našim očima, srcima, plućima, životima.Iako je dosta kuća okićeno, jer Božić će uskoro, nekako je sve sivo.
U pogledima, nadanjima, zagrljajima i očekivanjima.I dok se mi umaramo od ovozemaljskog shvaćanja, vi se probajte odmoriti.A mi.Ne možemo vas čuvati za ruku, ali možemo za uspomene. Da ste bili s nama, dijelile ovaj svijet, ceste i semafore.I na jednoj se odijelile od nas.S rukom u ruci.
Onako kako i treba da se živi ovamo dolje, gdje nema anđela ali ima ljudi.Koji vjeruju u anđele i čvrsto držanje ruke
Odmorite se.I oproste nam.
KOMENTARI