Velike reakcije u Kaštelima, Hrvatskoj, ali i izvan njenih granica, izazvao je članak Slobodne Dalmacije, a u kojem 29-godišnjakinja iz Donjeg Miholjca govori o ružnom iskustvu sa skupinom piciginaša na plaži hotela “Resnik” koji su je, ustvrdila je, pred njenom dvomjesečnom bebom i dvogodišnjim sinom napali zbog toga jer im je uzela lopticu s kojom su igrali.
Požalila se gošća iz Slavonije i na inertnost kaštelanske policije koja je njenu prijavu olako shvatila.
Nakon gomile reakcija koje je tekst izazvao, kaštelanski piciginaši pozvali su novinare na spornu plažu kako bi čuli njihovu stranu priče.
Novinari Slobodne Dalmacije kažu da su na plaži dočekani, najblaže rečeno, vrlo neprijateljski, na granici fizičkog napada. Odmah ih je okružilo pet muškaraca, od kojih je jedan visoki i nabildani od svojih pedesetak godina bio najagresivniji, psujući sve po spisku i vičući zbog čega su došli na plažu, a malo je nedostajalo da krene u fizički obračun s reporterom. No, srećom, bilo je među njima više onih smirenijih koji su ga obuzdali, pa su ipak uspjeli normalno porazgovarati s dvojicom aktera priče koja je uzburkala duhove ne samo u Kaštelima nego i šire.
Najviše su se piciginaši s Resnika, i to ne samo oni koji su tog 12. avgusta bili na plaži kad je incident izbio, uvrijedili na riječ “krkan” kojom su opisani u tekstu.
Teško im je bilo objasniti da je to najblaži izraz koji nam je pao na pamet za nekoga ko tuče ženu, što, po priči piciginaša, nema veze sa zdravom pameti.
Oni, pak, tvrde da nikakvog nasilja prema gošći iz Donjeg Miholjca nije bilo, nego da je, naprotiv, ona bila vrlo histerična i vulgarna te da im je svima u više navrata psovala “mater dalmatinsku” te vikala da je “boli neka stvar za njih”. Kažu i da postoje svjedoci koji su je vidjeli kako tog dana ispija više piva.
“Odmah moram kazati kako u prvih desetak minuta uopće nisam kontaktirao s tom gospođom. Nisam joj se niti obratio. Prve riječi koje nam je uputila prije ičega bile su: “Boli me k…. za vas, ja sam došla tu i nećete ovdje biti, je… vam mater dalmatinsku.”
Uzalud smo joj mi objašnjavali da nikome ništa neće biti, da je loptica s kojom igramo mekana, čak smo joj i pokazali da vidi, no ona je ostala pri svome i toliko je histerizirala da to nije bilo normalno. Nakon što je prvi put bacila balun u smeće, a kolega ga je donio, drugi put ga je uzela u ruku i ja sam je tek tada, nakon tri uljudna i pristojna upozorenja da nam vrati lopticu, priznajem, uhvatio za ruku da otrgnem balun.
No, ona je prvo zamahnula drugom rukom prema meni, a onda je, kad sam joj htio uzeti lopticu, ovu ruku s balunom prislonila sebi na prsa i čučnila odmah doli. Zato je onako ružno ispalo na slici da je tučem ili lomim ruku, a vjerujte mi da to nije bilo tako.
Dapače, mene je čak ugrizla za ruku. Ima nas tu desetak-petnaest, od kojih nas dvojica već 35 godina na toj plaži igramo picigin, a ostali više od deset godina, i nikad nije bilo nikakvih problema. Sva ta priča o lomljenju ruke i povlačenju, sve je to čista izmišljotina. Cijela ta sporna situacija trajala je petnaestak sekundi i stvarno nije bilo nikakvog nasilja, što su spremni potvrditi i brojni sudionici, obični ljudi koji nas svaki dan gledaju dok igramo, kupajući se na resničkoj javnoj plaži”, govori Stipan Buljan, dodajući da su sigurno polovina njih piciginaša branitelji kojima ta igra pomaže da prebrode PTSP i druge životne nedaće.
“Mi pazimo i na dicu i na invalide, uvik se maknemo kad vidimo da nekome smetamo, a ovo je jedino misto di možemo igrati i stvarno nije u redu nazivati nas krkanima. Nismo mi tu da se ikome pokazujemo, da imamo neko drugo misto za igru, išli bi tamo. Pokušavali smo, kad je uzela lopticu, njenom mužu reći da je vrati, no čovik je samo slegao ramenima u stilu da on tu ništa ne može napraviti. Jebiga, dogodija se taj momenat, ali pitam ja vas kako biste reagirali da vas neko sustavno vrijeđa zbog ničega. Nikakva lopta nije pogodila njenu djecu niti je pala u kolica, to je isto laž”, ubacuje se Ivica Grbeša, napominjući kako su na “najlipši i najljudskiji način gospođu koja je sve zakuhala zamolili da nas ostavi na miru i vrati lopticu s kojom smo igrali”.
“Gotovo petnaest minuta smo je molili da nam vrati lopticu, što ona nije željela napraviti”, zaključuje Grbeša, podsjećajući još jednom kako je mjesto gdje se godinama igra picigin javna plaža na koju može doći bilo ko.
“Pitam se je li piciginaši na Bačvicama ikome smetaju i ko ih može ometati dok igraju, a kamoli potirat s plaže”, dodaje Grbeša.
Jedan od njihovih kolega piciginaša ubacuje da im je suprug gošće iz Slavonije nudio 200 kuna da odu bez loptice, no Stipan kaže da “ne bi da lopticu ni za hiljadu kuna”.
“Ma, nije mi jasno kako se sve ovo diglo na ovu razinu. To je igra koja se nekome sviđa, nekome ne, i to je u redu, nismo svi isti. Ako treba, ja se, evo, ispričavam ljudima koji su to bili prisiljeni gledati, a i njoj se ispričavam bez obzira što nam je sve govorila i bez obzira što sam gotovo pa siguran da nije u pravu. Problem je šta ljudi misle da je to privatna plaža ako su platili smještaj u hotelu, a nije. Trebali bi možda ovi iz hotela upozoriti goste da ima na plaži ljudi koji tu igraju neku “neobičnu igru”, koja se dnevno igra najviše po sat vremena, nekome će smetati, nekome neće”, zaključuje Stipan smirujući situaciju i napominjući kako pohvaljuju rad policije.
I za kraj, piciginaši poručuju:
“Do dvanaestog mjeseca igramo picigin na Resniku, a igrat ćemo i dogodine.”
Policija: Još nismo sa svima razgovarali
Iz PU splitsko-dalmatinske izvijestili su da su kaštelanski policajci identificirali sve osobe koje su sudjelovale u ovom događaju, no da još protiv nikoga nije podnesena nikakva prijava jer se još nije sa svima razgovaralo. Poručuju, pak, da se u ovom slučaju sigurno radi o prekršaju javnog reda i mira, a koliko će optužnih prijedloga i protiv koga biti podignuto redovnim putem, tek će se vidjeti idućih dana.
KOMENTARI