Snježni prekrivač pokrio je vrhove planina u Bosni i Hercegovini i stvorio čaroban ugođaj za planinare, izletnike i zaljubljenike u prirodu.
Takva slika ovih dana vlada i na Osječenici, jednoj od najljepših domaćih planina, koja se gorostasno uzdiže iznad širokog polja gdje je smješten Bosanski Petrovac.
Snijeg i led okovali su ovu planinsku ljepoticu, a njene guste šume, padine i obronci, zaogrnuti bijelim plaštom, izgledaju poput bajke i naprosto oduzimaju dah. Mnogi će reći kako je Osječenica lijepa u svako godišnje doba, ali je zimi uspon na nju istinski doživljaj.
U takvim uslovima, po snijegu, čija visina na pojedinim mjestima ide preko metra, pravi je izazov uspeti se na njene planinske vrhove, a takva avantura može biti vrlo opasna ukoliko se u planinu krene bez odgovarajuće opreme. U ovakvim uslovima planinarenje se preporučuje samo onima koji su spremni za fizičke napore, jer probijanje kroz duboki snježni pokrivač oduzima mnogo snage i energije.
Osječenica je smještena usred ruže vjetrova i rijetki su dani bez vjetra, koji je često i orkanske snage, što iziskuje maksimalnu opreznost. Snaga vjetra naročito dolazi do izražaja na brisanom prostoru koji planinari zovu livada, gdje nemilosrdni sjeverac šiba uokolo i probija sve do kosti. Inače, radi se o kraškoj visoravni, bez drveća i rastinja, koja dijeli šumovito područje Osječenice od njenog kamenitog vrha.
Zanimljivo je kako se na ovome dijelu planine nikada ne zadržava visoki snježni pokrivač, jer ga snažni vjetrovi jednostavno raznesu u niže predjele.
Kada se pređe livada, slijedi najopasniji dio puta, a to je pentranje uz stijene. Pri niskim temperaturama, kada je sve okovano ledom, potreban je krajnji oprez, jer svaki pogrešan korak može završiti tragično.
Također, problem može predstavljati i gusta magla, koja je također karakteristična za ovu planinu, pa je neophodna maksimalna koncentracija prilikom kretanja. Postoje dvije staze do vrha, jedna lakša i duža, koja vijuga između stijena, i ona teža, sa sajlom koja olakšava okomito penjanje uz stijene, s tim da se ona ne preporučuje fizički slabijim planinarima.
Sa vrha, koji izgleda kao da ga je neko odsjekao nožem, po čemu je planina i dobila naziv, za vedrih dana pruža se veličanstven pogled na sve četiri strane svijeta, pa se mogu vidjeti brojne planine, masivi Dinare, Grmeča, Velebita, široka polja u okolini Bosanskog Petrovca, kao i sam gradić.
Nadmorska visina Osječenice iznosi 1.795 metara i ona je najviša u Unsko-sanskom kantonu, a danas predstavlja omiljenu destinaciju za brojne planinare koji dolaze da je pohode i uživaju u njenim čarima. Planina pripada klekovačko-grmečkom planinskom nizu, dugačka je oko 30 kilometara te s južne i sjeverozapadne strane omeđena kanjonima Unca i Une, dok su sa istoka i sjeveroistoka kraška polja Medeno, Bjelajsko i Petrovačko polje. Sa druge strane pomenutih polja proteže se dugi planinski masiv Grmeča, dok se sa Osječenice pruža predivan pogled na planinu Klekovaču, od koje je odvaja planinski prevoj Oštrelj.
Bogata je florom i faunom, u njenim šumama stanište ima brojna divljač, a nerijetko se može nabasati na tragove medvjeda ili vuka.
Na padinama planine raste mnogobrojno bilje, pa i runolist, simbol planinara širom svijeta, cvijet dosta rijedak u našem podneblju jer ga godinama beru i uništavaju nesavjesni pojedinci. Mještani ga u ovim krajevima zovu i šterma, po zvjezdicama koje su nekada označavale činove u bivšoj austrougarskoj vojsci. Zbog toga što nije suviše zahtjevna, Osječenica je popularna i pohode je brojni planinari i rekreativci iz zemlje i inozemstva.
KOMENTARI