instant fap
NaslovnicaSport

Oskudica, nezapolsenost i krize – Pogbin je transfer uvreda čovječanstvu

Oskudica, nezapolsenost i krize – Pogbin je transfer uvreda čovječanstvu

Nevjerojatni transferi Paula Pogbe i Gonzala Higuaina opet su pomakli sve granice, pa se u nogometu opet sve vrti isključivo oko novca…

Kada je Milan 1992. godine srušio svjetski rekord, pa za dolazak Gianluigija Lentinija isplatio Torinu 15,2 milijuna eura iz Vatikana je stiglo upozorenje. I poruka kako je takva novčana svota “uvreda za sve radnike diljem svijeta”. Katolička crkva zauzela je moralan stav, pokušala na vrijeme poručiti svijetu kako se u sportu ipak vrti prevelik novac. Ovaj transfer Gialuigija Lentinija u Milan bio je samo “šlag na tortu” nevjerojatnog prijelaznog roka u kojem su i prije Lentinija svjetske rekorde rušili Jean Pierre Papin (iz Marseilla stigao u Milan), pa Gianluca Vialli (iz Sampdorije u Juventus). A onda je stigao Gianuluca Lentini, Milan je tih dana relativno nedokazanog 23-godišnjaka učinio najskupljim igračem svih vremena. Nogomet je u protekle 24 godine otišao u neslućene visine, pa postao “ružniji no ikad”.

Manchester United je u ponedjeljak, tek nešto poslije ponoći, potvrdio dolazak Paula Pogbe. Francuskog veznjaka za kojem je Juventusu isplaćeno 105 milijuna eura. Iz nogometne, ali i financijske perspektive mnogi će s pravom reći – prevelik novac. No, je li to istina? Paul Pogba jedan je od najkvalitetnijih veznjaka svijeta, na vrhunskoj razini može igrati još 10-ak godina. Također, jedan je od najprepoznatljivijih mladih sportaša današnjice, samim time zanimljiv brojnim sponzorima. A oni uvijek donose novac. Paul Pogba tako će preko brojnih sponzora, kao i prodaje dresova uložen novac vjerojatno isplatiti vrlo brzo. Pa i u slučaju da s Man. Unitedom ne osvoji niti jedan trofej.

No, s humane je strane nemoguće braniti ovaj posao. Posebice u vrijeme ekonomske krize. Arsene Wenger s pravom je ovaj transfer nazvao “velikom ludošću u usporedbi s normalnim životom. Jose Mourinho odmah je taj potez francuskog stručnjaka nazvao neetičnim, kazao kako nije pošteno prozivati druge trenere za trošenje novaca. Kada to u brojnim slučajevima radi i on sam. Čelnici Juventusa brzo su reagirali nakon prodaje Paula Pogbe, veliki dio odštete odmah je isplaćen Napoliju za kupnju Gonzala Higuaina. Za kojeg je stara dama isplatila 90 milijuna eura.

Činjenica je da si Man. United, Real Madrid, Barcelona, Bayern i PSG mogu dopustiti takve transfere. I mogu za samo jednog igrača platiti takav novac. Istina, nogomet je vrlo dugo uspješno odolijevao takvim novčanim transakcijama, ali očito je stiglo vrijeme za promjene. I nogomet je posao unosniji no ikad.

Danas živimo u svije financijske i socijalne nestabilnosti. Grčka je na rubu ekonomskog kolapsa, s nezaposlenosti od čak 25%, a polovica tamošnjeg stanovništva od 14 do 28 godina nemaju posao. Niti su obrazovani. I u Francuskoj je, prema Eurostatu, nezaposlenost mladih oko 25%. Problema ima i u Velikoj Britaniji koja se nedavno povukla iz Europske Unije, te joj je odmah vrijednost funte pala za 12 %. Ljudi su diljem svijeta u strahu, dok u SAD-u rasne tenzije traju više od 50 godina. U takvim je okolnostima teško navući normalnog navijača na nogometnu utakmicu, teško navesti čovjeka da skupocjeno plati kartu. Već i nogometu prijeti potencijalni kolaps.

Ovo nas podsjeća na jednu scenu iz filma Priča iz Bronxa s Robertom De Nirom, kada mafijaški boss Sonny LoSpecchio upita devetogodišnjeg dječaka Calogera Anella zašto je toliko opčinjen New York Yankeesima, posebice njihovom glavnom zvijezdom Mickeyjom Mantleom.

“Mickey Mantle zarađuje 100 tisuća dolara godišnje, a koliko zarađuje tvoj otac” upitao je LoSpecchio mladog dječaka, pa nastavio:

“Vidiš, ako tvoj otac neće moći platiti stanarinu, pitaj Mickeyja Mantlea što misli o tome. Njega vi ne zanimate, pa zašto bi on zanimao vas? Nije ga briga.”

Mladi Calogero je nakon toga kazao: “Više nikada neću gledati Yankeese na isti način”.

U sličnoj se situaciji danas nalazi nogomet.

 

Još 1998. godine bivši predsjednik Newcastlea Freddy Shepherd uhvaćen je kamerom kako verbalno provocira jednog navijača svraka koji zbog svoje platežne (ne)moći nije mogao potrošiti puno novaca u klupskom fan shopu. A samo šest godina kasnije, Shepherd se “proslavio” jednom izjavom u kojoj se pozabavio velikim klubovima koji su u to vrijeme igrali u nižim ligama.

“Dok god imate 52 tisuće gledatelja na domaćim utakmica, ne morate se brinuti što ste trećeligaši” poručio je tada Shepherd. I dokazao svima u kojem smjeru ide nogomet. Kako privatni vlasnici gledaju na tu lijepu igru. Možda nije fair sada izdvojiti samo ovaj primjer, u nogometu ima na tisuće “shepharda”. Multimilijardera kojima je važniji novac do rezultata, od navijača.

Čisti kapitalizam nogometnog svijeta dokazuje i primjer Benoita Assou-Ekotta, dugogodišnjeg reprezentativca Kameruna, danas člana St. Etiennea. Naime, ovaj je bivši branič Tottenhama još 2010. godine za Guardian javno kazao kako ga nogomet ne zanima, već mu je jedina motivacija – novac. Benoit Assou-Ekoto jasno je poručio kako karijera profesionalnog nogometaša u najboljem slučaju traje 15-ak godine, te kako u tom razdoblju želi samo zaraditi. Trofeji mu i nisu toliko važni. U tom je intervjuu poručio kako se ne veže niti za jedan klub, te kako bi bez razmišljanja u slučaju bolje financijske ponude prešao u redove nekog rivala.

Paul Pogba proteklih je dana pričao o “povratku kući”, no prilično je jasno kako je Juventus napustio jer je to od njega tražio agent Mino Raiola. Koji je u ovom transferu zaradio 35 milijune eura. Naravno, malo bogatstvo zaradio je i Pogba, baš kao i Higuain svojim dolaskom u Juventus.

Jedan od najboljih komentara na Higuainov odlazak u Juventus dao je Francesco Totti…

“Moderni igrači su poput nomada, oni ne slijede srce, već samo novac. Sve manje sportaša slijedi svoje srce. Nogomet se jako promijenio, sve se sada vrti oko novaca. Igrači često mijenjaju klubove, samo kako bi što više zaradili. Više nema strasti. Navijači žele otići na utakmici, bodriti igrače koji će dugo ostati u njihovom klubu. A ne žele se osjećati izdano. Što je sve češći slučaj. Za mene je strašno što je Higuain iz Napolija otišao u Juventus.”

Nogomet piše čudne priče. A navijači su uvijek u stanju svim srcem stati uz svoje idole. Čak i u situacijama kada to ne bi trebali. Često smo svjedočili slučajevima kako su igrači optuženi za silovanja, rasizam ili utaju poraza, no navijači su im često u tim situacijama bili podrška. Samo zbog dobrih predstava na terenu za njihov voljeni klub. Je li to dobra stvar? Ma kakvi.

Ukoliko i sami čitate ovaj tekst, na isključivo nogometnom portalu, znači da i vi obožavate tu igru. I da volite nogomet. Pa ste po samoj definiciji i pomalo iracionalni. Svoja razmišljanja bazirate najčešće prema emocijama, prema svom klubu/reprezentaciji teško možete biti objektivni, zar ne?

Nogomet se više ne igra sa strašću, ne igra zbog slave. Sada je presudac novac. Razlika između navijača na tribinama i igrača na terenu veća je no ikad. I samo raste. A to je, sasvim sigurno, neodrživ odnos. Jedna, najvjerojatnije ona navijačka strana će reagirati, nogometu prijeti ozbiljan kolaps. Sasvim je sigurno kako su svima potrebne promjene. Nogometu najviše.

Na samom kraju zanimljivog filma Priča iz Bronxa omaleni Calogero shvaća kako je mafijaš Sonny bio u krivu oko stava “nikoga nije briga”. Ljude je briga. Ljudi veole nogomet, ali sada polako postaju ravnodušni. I osjećaju razliku, sve se manje uklapaju u te nogometne priče.

Već smo svjedočili bojkotima navijača. Događalo se to u Engleskoj, događalo i u Njemačkoj. Za sada najčešće zbog previsokih cijena karata. A toga bi uskoro moglo biti sve više i više. Na štetu nogometa…

KOMENTARI