Papudžijski zanat bio je u prošlosti tradicija brojnih obrtnika na području Unsko-sanskog kantona, a danas se njime bave samo rijetki, poput Emire Talić iz Sanskog Mosta.
Ona izrađuje tradicionalne bosanske papuče, muške, ženske i dječje, kao i drvene klompe, a u poslu joj pomaže suprug Elvis. Talićeva kaže kako je na ideju da se bavi ovim zanatom došla prije osam godina, a nakon što je sakupila neophodan novac za potrebne mašine, registrovala je obrt i započela proizvodnju. Za kratko vrijeme njene papuče, koje su obojene daškom prošlosti i tradicije ovih prostora, pronašle su put do brojnih kupaca.
“Za izradu papuča koristimo kvalitetan i dugotrajan materijal, a od drveta upotrebljavamo johu, koja je veoma lijepa za obradu i papučama daje neophodnu čvrstinu. Za izradu jednog para potroši se i do tri sata, a na kraju dosta toga zavisi od narudžbe i onoga što mušterija želi”, kaže Talićeva.
Dodaje kako svaki papudžija ukrašava papuče na sebi svojstven način, a da su njene uljepšane karakterističnim zlatnim i srebrnim nitima, te različitim motivima, a pored upotrebne vrijednosti, mogu poslužiti i kao vrijedan dar.
Također, mogu se naći u svim veličinama i bojama. Zanimljivo je kako je ova vrijedna obrtnica dva puta kao predstavnik Bosne i Hercegovine sudjelovala na prestižnom privrednom sajmu koji se svake godine održava u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje su predstavili svoje proizvode i uspostavili poslovne veze.
Arapi su bili oduševljeni dizajnom i udobnošću bosanskih papuča, što je bila potvrda da rade nešto lijepo i kvalitetno.
“Njihova obuća je vrlo jednostavna, mahom nose papuče i sandale, vrlo rijetko cipele. Također, karakteristično je kako je veličina brojeva obuće koju nose vrlo ujednačena, kako kod muškaraca, tako i kod žena”, dodaje ova obrtnica. Iskušenje za ovaj rijedak zanat došlo je u vrijeme pandemije virusa korona, kada se i ovaj posao susreće s brojnim poteškoćama.
“Prije svega to je izostanak naših ljudi iz dijaspore koji su najbolje mušterije, kupuju naše proizvode i nose ih sa sobom. Nažalost, vrijeme je takvo da je kupaca sve manje, a pomoć države slaba i nedovoljna”, kaže Talićeva. Ona se nada da će ipak uskoro doći bolji dani kada će biti više posla kako bi se očuvao ovaj lijepi zanat, koji čuva sjećanje na našu prošlost i tradiciju.
KOMENTARI