instant fap
NaslovnicaSanski MostLokalne teme

Ping pong na obalama Sane

Ping pong na obalama Sane

Jučer mi se osmijeh instant nacrtao kada sam ugledala omladinu sa malim reketima kako se vraćaju duz omiljene mi ulice i puta uz Sanu.

More slika i emocija mi počeše plesati dusom, kako sam voljela igrati ulicnu košarku i ping pong, i kako sam posebno na izbjegličkim adresama, a one u Zürich-u uživala u ping pongu.

A kasnije i pri prijateljskim posjetama ovog mi posebno važnog grada, drugarica Sara bi mi već prvi dan u ruksak tusnula dva reketa i koju lopticu. Tamo je gotovo na svakom ćošku 24/7 dostupna ova rekreacija i preuživancija. I tako sva sretna pitam sanske klince u prolazu, pa momci sta je reci, jel se meni ovo prividja il’ vidim tamo na početku Gerzova stol za ping pong…?

Kaže jedan, a ha, i to betonski, nego hoćeš kupiti reket… Mi se evo baš momaćki izigrali, a neka se vala i nađ neko konačno sjetio, zaključuje pa kroz osmijeh dodaje, to nam je drzava obezbijedila… Reko, mislis mozda opstina il’ neki dobar komso privrednik? Kaze malac, ma ko god da je, hvala mu vala, osevapio se samo tako. Sunce drago…da ne kazem kalajisano…

Ne znam jel mi se čini, ali zelim da vjerujem da su ovo ipak znakovi pozitivnih promjena u mojoj Sani. Revolucija u gradu na devet rijeka. Nadam se da ce biti što manje onih koji autima dolaze sa “to go kafama”, kutijama od cigara i pizza-ma koji uvijek negdje žure… pa sve obavezno ostave bas tu gdje su i chejfili kraj vode…

Želim da vjerujem da će vojska mladosti biti najjači eko čuvari i da će im država, opština, ko god… obezbijediti još stolova i sličnih momenata za rekreaciju, druženje, zdravo odrastanje i vježbanje fizičkog i mentalnog zdravlja. Svima nam je prijeko potrebno i na kubik dobro došlo.

Neću pisati o tome kako me i danas sjeta i briga uhvati, kako me mori kako je Sana izgubila svoju snagu i ljepotu u tom dijelu i kako li će taj najavljeni nasip izgledati, šta bi sa sedrama, zašto neki ne kontaju ulogu i značaj pojave dabrova, vidri, caplji, zdralova itd itd…

Necu mrgudno komentarisati ko je i zasto malo cudno rasporedio i postavljao klupe (koje takodjer konacno imamo) i zasto ovakve dobre informacije o “pozitivnoj revoluciji” nisu na sve strane vidljive, posebno kako bi inspirisali i druge da ulazu u djecu, mladost, sport, kulturu, u zastitu opsteg dobra i prirodnog bogatstva… kontam jace je ipak, da se drzimo max pozitive i ucinimo sta i koliko mozemo od sebe.

Dajmo i sada i uvijek svojim odgovornim ponasanjem i djelovanjem makar mikro doprinos. Sirimo osmijehe. I da betoniramo, ping pong na Sani je za svaku pohvalu. Djeca su zakon

Piše Amila Sales

KOMENTARI