Ne želeći da svaki put od mene dobiješ poruku putem Vibera, Facebooka ,odlučio sam ti napisati pismo.
Selam voljena moja.
Znam da se smiješ sad , i kao da gledam kako govoriš: “Baš kao u onaj vakat”.
Ljubavi pišem ti iz Kelna , dok gledam Rajnu kako teče. Život ovdje ti je kao kinder jaje. Na izgled, simpatično, lijepo, slatko, lahko…ali unutra prazno i bude nekad neki poklon koji ne ispunjava tu prazninu i ne vrijedi puno. Znaš volio bih da radim u Bosni. Da radim osam sati , pa da dođem s posla kući na ručak, a vani vakat lijep, pa mi na avliji ručamo. Ručamo onu istu pitu krompirušu koju si pravila jednom kad sam ja bio.
Ali voljena moja , biće i to ako Bog da. Nisam imao štelu da nađem posao u Bosni , pa da nam napravim malu kućicu, avliju, šadrvan.
Avliju sam ostavio u Bosni ,tebe da je čuvaš i održavaš, i usput da planiraš gdje će koji prozor biti.
U tuđoj zemlji po nafaku , da bi u svojoj sretan bio, da bi svoje “skromne snove” ostvario.
Zahvalan Bogu na svemu , što mi je podario. Hvala Mu što nas je spojio. Znaš ne želim da ovdje ostajem, tuđina je to. Jednom stranac, uvijek stranac.Ne može stranac biti Bosanac ,čija je zemlja Bosna jaka , lijepa , taman , endemska. Voljena moja , reci babi svom , da ćeš biti moja. Da se ne brine čuvat ću te ja.
Još koji mjesec u tuđini i vratit ću se.Vratiti ću se Bosni.Vratit ću se majci. Vratit ću se tebi. Da budem iskren , vratit ću se sebi.
P.S.
A kad se vratim , ženit’ ću te ja!
Autor: Semir Krnjić
KOMENTARI