Bivši reprezentativac BiH i sadašnji veznjak CSKA, Miralem Pjanić (34), za Arenu Sport govorio je o svom fudbalskom putu. Pjanić se prisjetio početaka praćenja reprezentacije BiH i pojasnio je odluku o oproštaju od Zmajeva. Reprezentacija BiH: “Nešto posebno, ja kad pričam o reprezentaciji moram se sjećati odakle je sve počelo. Ja se sjećam, imao sam […]
“Nešto posebno, ja kad pričam o reprezentaciji moram se sjećati odakle je sve počelo. Ja se sjećam, imao sam godina kao moj sin sad, 11 godina, kad sam išao sa ocem na utakmice, išli smo sa busem po 14 sati da gledamo našu reprezentaciju, da navijam. Ja sam uvijek sanjao da jednog dana mogu biti na tom terenu, da ti svi navijači budu iza mene jednog dana. Da mogu biti ponosni na mene. To je bio moj san. Ja sam 18 godina kad dolazim u Lyon u isto vrijeme zove me Dominik, selektor Francuske i želi me. Svih tih prijašnjih godina, Luksemburg isto želi, vrši pritisak, sve to. Ali moj san bio jednostavno Bosna. I došlo je do toga da mogu da nastupam za Bosnu i to je za mene bio jedini.
Ćiro je bio tada selektor i odigrao sam 115 utakmica, igrao na Svjetskom prvenstvu, što je za nas bilo historijski. Prelijepi trenuci, stadioni, puni navijači, najbolji. Za mene je to bilo nešto preljepo. Bio sam tu 15 godina sa reprezentacijom. I danas dan dalje pratim, želim sve najbolje i može da budemo na velikim takmičanjima i u budućnosti.”
Kraj reprezentativne karijere:
“Odlučio sam jednostavno zbog toga, pošto sam mislio tu sam 15 godina i ja sam baš htio da odemo na ovo Europsko zadnje prvenstvo. To mi je bio cilj i neki cilj koji sam stavio da pokušaš da ideš na to i da poslije toga da se oprostiš. Tu si 15 godina igraš non stop. Nisi uspio da odeš na to Europsko prvenstvo. Tu sam sam sebi rekao možda je vrijeme da staviš sbee sa strane, da pustiš nekog mlađeg. Da ne ulaziš u novi ciklus. Da ne ulazim bezveze u novi ciklus. Biće neki mlađi koji trebaju da se uigraju, da mu ostavi mjesto, da selektor može da radi sa njima, da ima vrijeme da radi sa njima i da dobiju tu neko iskustvo za te kvalifikacije koje će tek stići. Tako sam ja to vidio i posmatrao. Mogao sam dalje nastaviti, ali mislim da je to najbolje i najkoreknije.”
O dolasku u CSKA:
“Bilo je ponuda, bilo je dosta ponuda. Neke nisam htio jednostavno da razmatram. Htio sam da nađem ambiciozan projekat. Bilo je ekipa sa velikim poštovanjem, da tako kažem, neki srednjih ekipa koji ne bi se borili možda za ta prva mjesta, za što sam ja inače bio igrač. Još imam veliku motivaciju i želim da igram jednu veliku ulogu u jednoj velikoj ekipi. Kad je CSKA došao, rekao sam ok. To je, mislim, to što se tražio. Tako da moram reći, došao sam u prelijep grad, u ogroman klub s velikom historijom, tradicijom.”
Porodica u Dubaiju, sin trenira fudbal:
“Trenutno porodica još nije tu. Oni su i dalje u Dubaiju. Djeci je već škola počela. Pa ovaj veći je 11 godina, drugi je malo manji, mislim, tek dvije godine. Veći trenira, voli. Stoji iza toga, voli fudbal, trenira svaki dan. Ima tu veliku želju i volju da, naravno, bude profesionalac, da bude igrač. Ima neke kvalitete, ali tu treba još dosta toga da se sve poklopi. Ja mu dosta pomažem, pričam i iza njega stojim, naravno.”
Fudbal zavolio zbog oca:
“Fudbal sam zavolio kroz oca, pošto on je, jednostavno, igrao tad u bivšoj Jugoslaviji. I poslije toga, kad smo otišli iz Bosne, nastavio u Luksemburgu. Iako je to bio neki amaterski nivo, za njega nije to bila prva opcija fudbal, nego je jednostavno da dobijemo papire da ostanemo tamo. I kroz to sam zavolio fudbal.”
Počeci u Metzu:
Mislim da sam imao, ja sam sa 13 godina počeo u Metzu, ali sjećam se da su tu bili klubove iz Engleske, Njemačke, Francuske, Belgije, Holandije koji su dolazi kući mom ocu jednostavno da pregovaraju, da ga ubijede, da je taj klub za mene najbolji. Moj otac tu jednostavno bio neutran i ostao meni, kaže, Mire, ti znaš sam, ti šta osjećaš, tako će biti. Klubovi su dolazili sa svih strana, sa 17 godina počeo sam prvom timu Metza i dolazi Bayern Minhen, tad kuca na vrata, dolazi, nas zove kod njega kući, otišli smo kod njega kući, pozvao nas tamo i želi me. I opet tu još jednom, mislim samo da vam kažem koji je to klub u pitanju bio, Bayern, među sigurno najvećim u historiji fudbala.
U Lyonu je izabran kao nasljednik Juninho Pernambucana:
“U to vrijeme nisam ja neki pritisak osjetio. Ja to ne gledam kao pritisak, nego jednostavno sam to osjetio kao neki kompliment, pošto ti kad si izabran da naslijediš u njihovoj viziji Juninha, to znači da si na nekom dobrom putu. Nije to neki bio pritisak. Ja sam bio sa zadovoljstvom tu. To je bio Juninho, Benzema, Grosso, Fred, Govou. To su bili veliki igrači, velika imena. I kroz njih sam ja to naučio i sebi to koristio za budućnost.”
Odlazak u Romu i Francesco Totti:
“Šta da kažem, najveći igrač Rome, možda jedan od najvećih Italije, legenda, kralj Rima i veliki prijatelj danas dan. Ostali smo u baš dobrim odnosima. Toliko sam naučio od njega i mogu slobodno reći da je bio sigurno među pet najboljih igračima što sam djelio svlačionicu.”
Period u Juventusu:
“Jednostavno, naredni korak je morao da bude Juventus. Ako si želio da ostaneš u Italiji, morao je Juventus. I to kažem, opet. Poslije moje treće godine u Romi došao je meni Juventus već tada. I nude mi, znači, ugovor da me potpiše sljedeće godine besplatno ili ove godine odmah. Dolaze i ja… Meni srce plače, pošto ne bi da idem iz Rome. Ja sam volio Romu. Ja sam volio biti tamo. Bilo mi je prekrasno. Srce mi plače, ali Juventus, znaš. I na kraju odluči i kaže opet još jednom srce. Kažem, ne. Pokušat ću još jednom. Produžim ugovor sa Romom. Pokušao sam sa Romom opet da osvojim. Dolazi sljedeća godina Paris. Neće ništa da čuje direktor. Kaže, nema šanse. Poslije dvije godine opet dolazi Juventus. Kuca na vrata. Odkupuje klauzulu i tu sam rekao, hoću da idem. Juventus je najveći klub Italije. I htjeli su me. I jako su me htjeli. I uradio sam opet još jedan predobar potez. Otići tamo i tu sam napravio još jedan drugi step u svojoj karijeri. Gdje sam onda ušao u taj krug top igrača. Gdje sam mogao da se dokažem i da igram za titule. U Ligu Prvaka da se boriš da osvajaš Ligu Prvaka. Imao sam takvu ekipu.”
Prelazak u Barcelonu:
“U Italiji sam imao prekrasne godine. Dođe trenutak gdje se osjećam da mi treba nešto novo. I isto tu, poslije dvije godine Juventusa mi dođe Barcelona. Hoće me, ali Juventus nije htio da me pusti. I opet, četvrta godina dolazi opet Barcelona. I tu kažem, treba mi taj novi challenge. Hoću. I tu su oni prihvatili.”
Cristiano Ronaldo:
“Moram reći da je on jedinstven što se toga tiče, po svojoj etici rada, svojoj profesionalnosti prema tom poslu, kako se ponaša, od znači kad dođe u klub do kad ide da spava. Jednostavno je jedinstven. I ovo sve što mu se dešava i što je najveći na svijetu i sve to što će bit, što će ga pamtit po najvećim je zasluženo, pošto on je sve stavio iza toga da bude taj broj jedan, što on želi da bude i što on silno želi da bude jako tu.”
Leo Messi:
“Mislim, kad ga gledaš je nerealno. Nerealno, iskreno nerealno. Ja mislim da on danas kad ustane kaže danas dajem dva gola, on ide i daje dva gola. To je tako bilo. Skroz druga stvar od Cristiana. Sigurno isto je dosta radio, ima disciplinu tu koju svaki fudbaler ima, ali bilo je skroz drugačije. Kad gledaš jednog i drugog je razlika. Messi je takav, mislim unikat i jednostavno svako voli gledati takvog igrača. Ali ja sam volio da iskreno budem, ja sam volio igrati sa Ronaldom i danas dan je super odnos s njim.”
KOMENTARI