Posljednjih godina u evropski fudbal je ušao ogroman novac, koji prijeti uništavanjem sportskog duha i kolapsom malih i srednjih klubova.
Manchester City, Chelsea, Paris St. Germain, Anzhi, Malaga… imaju prebogate vlasnike, koji ne pitaju za cijenu i postavljaju nove, finansijske standarde, koje mnogi ne mogu pratiti. Barcelona, Real Madrid, Juventus, Manchester United, Milan i ostali velikani evropskog fudbala to mogu donekle pratiti, ali više od 90% evropskih klubova to nije više u mogućnosti, pa se jaz između bogatih i “siromašnih” iz sezone u sezonu sve više produbljuje.
Evropska fudbalska federacija (UEFA) odlučila je ovom stati u kraj, te od naredne sezone uvodi pravilo finansijskog fair playa, s kojim bi se trebao naći balans prilikom kupovine igrača i njihovih primanja.
U kratkim crtama, UEFA želi spriječiti klubove da dugoročno troše više od onoga koliko su zaradili kada je riječ o transferima fudbalera. Ovo se pravilo ne odnosi na izgradnju infrastrukture, već samo na kupovinu i plaćanje igrača.
UEFA neće već od naredne godine poduzimati sankcije za one koji potroše više nego što su zaradili, ali će klubovi koji ne pitaju za cijenu, kao naprimjer Manchester City i Chelsea, morati dobro obratiti pažnju na iznose koje plaćaju za dovođenje igrača.
Ipak, UEFA sprema drastične kazne za one klubove koji se ne budu pridržavali. Klubovi koji prekorače limit od 40 miliona eura minusa za više od 20% biće kažnjeni tako što će im u Ligi prvaka biti dozvoljeno prijavljivanje samo 20 igrača, umjesto 25. Ukoliko, međutim, klub ponovi prekršaj, slijedi mu automatsko izbacivanje iz Lige prvaka!
UEFA ovim mjerama želi koliko, toliko izjednačiti evropski fudbal, čiji je vrh posljednjih godina postao pretplaćen na desetak, petnaest klubova, koji finansijski dominiraju. Danas je praktično nemoguće da jedan Nottingham Forrest, Crvena zvezda ili Steaua postane evropski prvak. Nije moguće da se na vrh Evrope popne i četverostruki evropski prvak amsterdamski Ajax ili slavna Benfica. Danas je vrh pretplaćen samo na najbogatije ekipe, koje drže sav monopol na trofeje.
Sjevernoamerička košarkaška NBA liga odavno ima pravilo zvano “salary cap”, odnosno limit koji svaki klub smije potrošiti na plate igrača. Amerikanci su dobro smisli sistem, koji funkcioniše, pa je i liga daleko izjednačenija nego što bi to mogla biti.
Koliko će ove mjere doprinijeti uravnoteživanju evropskog klupskog fudbala ostaje da se vidi, ali je odlično što se barem krenulo sa mrtva tačke. U protivnom, evropski fudbal će se svesti na skupe igračke ruskih tajkuna i bogatih šeika.