„Nije bio niti visok i vitak, niti nizak i zdepast. Kad bi nekog gledao, gledao bi ga ravno u oči.
Nije bio debeo ni okruglog lica, nego blago zaobljenog. Rumen, crnih očiju, dugih trepavica, krupnih ramena, širokih pleća, krupnih šaka i stopala. Kad bi hodao, hodao bi žustro kao da silazi niz brdo, kad bi se okretao, okretao bi se čitavim tijelom. Na leđima je imao poslanički pečat, a on sam je bio pečat svih poslanika.
Bio je najljubazniji od ljudi, najiskreniji u govoru, najblaže naravi i najplemenitijeg roda. Ko bi ga iznenada ugledao, osjetio bi strahopoštovanje, a ko bi ga dobro upoznao, zavolio bi ga. Svi koji su ga opisivali govorili su: ‘Ni prije njega, ni nakon njega nikad nisam vidio nekog sličnog.'” (Alija ibn Ebi Talib)
Tako se prenosi o posljednjem Božijem poslaniku po islamskom učenju, Muhammedu a.s., koji je na današnji dan 632. umro u Medini.
O njegovom životu vjernici žele mnogo znati, on im je uzor, te se trude raditi što je radio i on za svoga života.
Muhammed a. s. rođen je 570. godine u Mekki. Od trenutka kad je došao na svijet njegov život je bio ispunjen teškoćama. Svog oca Abdullaha nije upoznao, umro je nekoliko mjeseci prije njegova rođenja. Prema običaju tog vremena, prve godine života proveo je na selu, na čistom zraku i okružen pažnjom dojilje Halime i njene djece. Ali razdragano djetinjstvo malog Muhammeda prekinuto je kad se njegova majka iznenada razboljela i umrla, stoji na stranici Poslanik Muhammed.
Imao je samo šest godina. Brigu o njemu preuzeo je djed Abdulmuttalib, ali dvije godine nakon toga i on je umro. Dječaka je u okrilje uzeo amidža Ebu Talib, i sam siromašan, ali prepun ljubavi i pažnje prema svom malom bratiću. Niko nije ni slutio kakva misija čeka tog umiljatog dječaka.
Muhammedu zaštitu je pružio najmoćniji Zaštitnik – Allah. U 40. godini života ga posjećuje melek Džibril koji mu prenosi prvu objavu od Boga.
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Tako mi jutra
i noći kada se utiša,
Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!
Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta,
a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!
Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio,
i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio,
i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?
Zato siroče ne ucvili,
a na prosjaka ne podvikni,
i o blagodati Gospodara svoga kazuj!”
(Kur'an, Sura 93, Jutro)
KOMENTARI