Smail Ibrišagić Lipšo posljednji je sanski urar u Sanskom Mostu, gradu koji je u proteklim decenijama bio poznat po velikom broju zanatlija koji su se bavili popravkama satova.
Lipšo će uskoro i slaviti vrijedan jubilej, punih 47godina rada u ovom zanatu. Ibrišagić kaže kako je i ovaj tradicionalni zanat pred izumiranjem zbog napretka savremene elektronike i tehnologije koja je danas jednostavno dostupna svakom čovjeku u svijetu. Ovaj sanski sajdžija, kako su ovo zanimanje Sanjani najčešće nazivali, danas je pred penzijom, a kako kaže, u ovom trenutku nema nikoga ko se educira za urarski zanat. Prisjeća kako se ovim zanatom počeo baviti još u ranoj mladosti, kada ga je izučio kod nekada nadaleko poznatog sanskog časovničara, Irfana Čekića.
Poslije četiri i pol decenije, kako kaže Lipšo, došla su druga vremena i doba elektronike pa je i posla za tradicionalne zanatlije sve manje. Smail Ibrišagić kaže kako je posla sve manje, te da on nakratko živne u ljetnim mjesecima kada u Sanski Most dolaze njegovi stanovnici koji žive i rade u stranim zemljama. Žalosti ga činjenica da je kultura mehaničkih časovnika koji mjere vrijeme na izdisaju.Poslednji sanski sajdžija kaže kako mu je ovaj zanat u životu donio sve i da će se njime baviti sve dok bude u fizičkoj snazi. Dodaje kako je nedavno obavio i svetu dužnost hadža, a preselio je i u novi poslovni prostor koji je smješten u zgradi FADING-a.
KOMENTARI