Više od 30 hiljada kandidata na izborima – to bi, bogme, bilo previše i za znatno veće i snažnije države, a kamoli za ovakvu zemljicu kakva je Bosna i Hercegovina, koja jedva nategne tri miliona stanovnika sa stalnim prebivalištem na njenoj teritoriji. To, međutim, nije smetalo svim tim ljudima da se kandiduju na novembarskim lokalnim izborima u nadi da će izboriti poziciju vijećnika ili nekog drugog funkcionera na lokanom nivou i tako se egzistencijalno zbrinuti u naredne četiri godine. Čitava armija ljudi, od kojih mnogi nisu imali nikakve veze s politikom prije nego što su postali kandidati, gura se u političke strukture, na sav glas pozivajući građane da ih podrže kako bi, kažu, radili u njihovom interesu.
U ovih tridesetak godina, otkako je demokratija zakoračila, ili slikovitije rečeno, zagazila na balkanske prostore, građani su, htjeli – ne htjeli, stekli veliko iskustvo. Malo ko vjeruje u izborne poruke, a još manje u tvrdnje kako su svi ti kandidat krenuli u političke vode iz najpoštenijih pobuda – da služe narodu. Ova apsurdna masovnost učešća na izborima morala bi biti sumnjiva i najneupućenijem i najnaivnijem čovjeku, a kamoli nekome ko tri decenije preživljava sve marifetluke balkanske demokratije.
Cijeli članak pročitajte OVDJE
KOMENTARI