Po mojem uvjerenju, postoji pet vrsta ljudi. Postoje ljudi koji samo postoje (jedu, piju, spavaju). Postoje oni koje je život potrošio, koji se predaju, koji svjesno ili nesvjesno na neki način prihvate tu ulogu žrtve. Postoje ljudi koji preživljavaju, takvih je najviše, zadovoljavaju se prosjekom, najviše se bave tuđim životima i na neki način pripadaju klubu onih koji žive po principu “što ćeš, mora se živjeti”.
Postoje ljudi koji proživljavaju (jedno slovo a tako velika razlika), koji žive na “najjače”. Oni koji su shvatili da je život dar a ne neka kazna ili obaveza.Ne samo u smislu da postižu puno, nego i postaju puno dok neizmjerno uživaju, kao da im dan traje 25 sati.
Postoje i jako rijetki ljudi, kojih po mome mišljenju treba biti više, koji nadživljavaju život. Ti ljudi isto tako shvataju da je život dar , žive također ,,punim plućima“ u svakom smislu te riječi, istovremeno svjesni da je taj dar došao sa nekom obavezom, da nešto vratimo, ostavimo neki trag u beskraju, da živimo svoje poslanstvo.
KOMENTARI