Vjerovatno nijedan trener nije imao gore okolnosti za rad po dolasku na klupu BiH od Ivajla Peteva. Dočekali su ga prijetnje i psovke desetina hiljada ljudi kao i protesti, imao je koronu tokom okupljanja reprezentacije, pakovane su mu afere, trpio je posljedice netrpeljivosti odlazeće i dolazeće strukture rukovodstva saveza, našim igračima prvi put u historiji nisu izdavane vize…
Kako je u dosadašnjoj karijeri već često prolazio “kroz šito i rešeto” čini se da Peteva sve ove okolnosti nisu puno pomakle sa njegovog zacrtanog puta, a dokaz tome je igra Bosne i Hercegovine u kojoj se definitivno vidi njegov potpis.
Osim informacija kako se ponašanje igrača i odnos prema reprezentaciji uveliko promijenio na bolje od njegovog dolaska, Petev se može pohvaliti i hrabrim potezima koji pokazuju kako je trener koji je taktički vrlo potkovan, ali i trener koji dobro zna analizirati svoju i protivničku ekipu.
Pobjeda protiv Kazahstana, i to tek prva u kvalifikacijama, sama po sebi nije dovoljan argument za velike pohvale, ali ono što kontinuirano vidimo u njegovom radu je jedna opšta stabilnost ekipe, ali i otklanjanje grešaka iz utakmice u utakmicu. Na kraju, ni Kazahstan nije za zanemariti ako se uzme u obzir da su oba puta ostali neporaženi protiv Ukrajine koja je opet dva puta remizirala sa Francuskom, igrala završnicu EURO 2020, u posljednje dvije godine pobijedila Španiju, razbila Srbiju sa 5:0…
Za razliku od mnogih svojih prethodnika nije uoči utakmice protiv Kazahstana kao alibi nabrajao koji mu to sve igrači nedostaju, nego je od postojećih igrača napravio najbolje što može. A nedostajalo mu je puno važnih igrača.
Još ranije je reprezentaciju samouvjereno prebacio u novu formaciju, a da zna šta radi pokazao je potezima kakav je npr. stavljanje beka Eldara Ćivića na poziciju stopera. Dok smo očekivali katastrofu bez naša dva od tri standardna stopera, selektor je napravio pun pogodak. I to iz poteza na koji bi se usudio malo koji njegov prethodnik.
Bez kreativaca u ekipi poput Pjanića i Vrančića, te samo dva centralna vezna na raspolaganju Cimirota i Hadžiahmetovića, Petev je shvatio da se vezni red mora rasteretiti, te je fokus igre prebacio na bekove. Upravo smo dva gola postigli iz takvih akcija.
Najčešća situacija u izgradnji našeg napada je bila ta da Cimirot doda loptu Ahmedhodžiću, koji bi gotovo uvijek imao mnogo prostora ispred sebe, a onda bi lopta išla na stranu do Stevanovića koji je upošljavao Prevljaka i Džeku (oba gola su postignuta nakon što je Stevanović centrirao sa desne strane). Sa desne strane Ahmedhodžić, Cimirot i Stevanović su pokušavali kreirati prostor iz kojeg bi Stevanović najčešće ubacivao lopte prema Džeki i Prevljaku. Stevanović je mnogo radio i u defanzivi, te tako pomagao Ahmedhodžiću. Anel Ahmedhodžić je u ovom scenariju napravio i posebno sjajnu statistiku. Imao je čak 71 dodavanje i od toga 20 od 22 tačna poprečna i 5 od 7 tačnih dugih dodavanja.
Čini se da je “probudio” i Kolašinca koji je već više utakmica izgleda vrlo dobro i odgovorno, Kolašinca preko čije smo strane primili dobar broj od ukupnog broja golova u ranijim godinama.
Amir Hadžiahmetović je kao zadnji vezni pokrivao veliki dio terena i djelovao kao osigurač. BiH je u susretima bez Amira (Finska i Kazahstan) primila četiri gola, dok je u dva meča s Francuskom i jednim sa Kazahstanom primila ukupno tri gola, što podcrtava njegovu dobru ulogu u defanzivi veznog reda.
Odlična je bila odluka i da u odnosu na prvi meč sa Kazahstanom prednost u napadu dobije Prevljak umjesto Demirovića. Demirović je brži napadač od Prevljaka, ali Prevljak je igrač koji usklađeniji sa Džekom kada igramo utakmicu u kojoj se očekuje da ćemo više napadati i imati veći posjed. Demirović je bio korisniji recimo protiv Francuske u Strazburu kada je svojim kretanjem i pomogao Džeki da postigne gol.
“Nismo do sada imali ovakve taktičke treninge” otkrio je za Reprezentacija.ba nedavno jedan od naših reprezentativaca sa najvećom karijerom.
Upravo i zato može se pohvaliti selektor koji možda sa BiH još uvijek nema veliki rezultat, ali je od BiH u vrlo teškim okolnostima napravio stabilnu i čvrstu ekipu koja ima plan i cilj i protiv velikih i protiv malih protivnika, ekipu koja je gledljiva, ekipu za koju navijači imaju osjećaj da daje pokazuje svoj maksimum…
Već spomenuta činjenica da iz utakmice u utakmicu ispravlja greške ekipe, za nadu daje kako se i jeftino primljeni, pomalo i nevjerovatni golovi, kao oni protiv Francuske i Kazahstana više neće ponavljati. Samim tim će i reprezentacija BiH imati bolje rezultate, jer pošteno govoreći protiv Francuske i Kazahstana smo u septembru izgubili bodove, bez da smo bili imalo podređen protivnik na terenu.
Biće uspona i padova, ali ovakav način rada selektora zaslužuje podršku!
KOMENTARI