Na samom kraju naselja Hambarine kod Prijedora, u nedovršenoj kućici živi četveročlana porodica, samohrana majka Emira Žerić (36) sa troje maloljetne djece. Da biste se uvjerili u tužnu priču jedne od brojnih porodica u našem gradu potrebne su vam jako dobre zimske gume ili u najgoru ruku par gumenih čizama, piše prijedor24.com
Ovdje život nema milosti. U kućici gdje su i prozori neparni, vrata gotovo da i nema, oronuli zidovi koje izjeda vlaga ova familija provodi svakodnevnicu gotovo bez hrane.
Njihov kućni budžet je tek stotina KM dječijeg doplatka. I tako dugih šest godina otkako su se vratili iz Sanskog Mosta. Mali Amar ima bronhitis, a majka ga svakodnevno dva puta vodi u školu koja je udaljena par kilometara. Za oca koji ih je saminicijativno napustio prije nekoliko godina ne čuju ništa.
Ova samohrana majka do skoro je izvor primanja vidjela i na lokalnoj deponiji skupljajući i prodajući metalne sirovine ali su joj to u odnedavno kako kaže zabranili.
Kako prehranjujem djecu ne znam ni sama, ali nadam se boljem. Voljela bih imati makar jednu kozu, lakše bi se živjelo a i malom bi bilo bolje zbog bronhitisa. Čula sam da je to mlijeko zdravo kaže Emira.
Dobri ljudi su mi u nekoliko navrata donosili Kurbansko meso ali je nažalost mnogo toga propalo u vrelim ljetnim danima jer nikada nismo imali frižider. Do jučer nismo imali ni drva. Počeli su da se raspituju i obilaze nas i to mi olakšava ovu patnju.
Zahvaljujem se ovim putem svim dobrim ljudima.
I dok ova majka priča priče koje oduzimaju dah mali Amar sve nijemo i stidljivo promatra, sjedeći na drvenoj kladi sa parom cipela koji su mu primjetno veći za nekoliko brojeva.
KOMENTARI