instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

Povratak prvih hadžija u BiH: Da se što više približim Kabi

Povratak prvih hadžija u BiH: Da se što više približim Kabi

Dočekali su ih najbliži, u cijelosti ispunivši aerodromsku zgradu, pa se i uzbuđena h. Meliha Čišija sa svojim prtljagom jedva probila do izlaznih vrata. Ovo joj je bio prvi odlazak na hadž. Sjaj njenih očiju sve nam kazuje.

Idem, pa šta bude

“Prelijepo, prelijepo… Ne mogu sada pronaći nijednu pravu riječ, toliko sam uzbuđena”, govori h. Čišija, koja od svega što je doživjela na hadžu izdvaja trenutak kada je prvi put ugledala Kabu.

“Insan tada zanijemi, nešto iznutra, nešto što dotad nikad nisam osjetila, počne da te trese i čini mi se, to još nije prestalo i neće nikada dok sam živa”, govori Kakanjka, okružena masom nestrpljivih koji izvijaju glavu ne bi li, nakon što se otvore pokretna vrata poslije obavljene aerodromske kontrole, ugledali poznati lik.

I taman u toj gužvi priđemo visokoj veseloj hadži hanumi, koja govori djevojci pored sebe kako je mislila da slijeću na turski aerodrom, “a ono naše drago Sarajevo”.

Pritrčavaju joj. Ko bi izbrojao koliko ih je. Ruke se splele, svi plaču od dragosti.

Sadina Zećo s kćerkom Mejrem iz Breze je došla da dočeka svekrvu hadži Zulejhu:

“Samo neka su nam se živi vratili”, kaže Sadina, od koje saznajemo da je Zulejha bila bolesna i da su svi u porodici strepili od njenog odlaska na hadž.

“Rekla je da želi ići, pa šta god bude”, govori Sadina, ne skrećući pogled s vrata na kojima se, malo-malo, pojavi neki od 1.411. bh. hadžija što su proteklih dana, sa oko tri miliona ljudi iz cijeloga svijeta, ispunili jednu od pet dužnosti muslimana.

Hasan Mešinović nam kaže: “I drago mi je što sam došao i žao. Eto, sve sam vam rekao”, a djevojka pored njega dobacuje: “Porodici je drago što se on vratio”.

U tom trenutku misli mnogih oko nas upućene su rodbini i prijateljima hadži hanume, Zeničanke Džemile Memagić koja je na hadžu bila sa sinom Ahmetom, umrle 20. septembra, a čiji zemni ostaci će zauvijek ostati u blizini Bejtulaha, kojeg su Bužimke po rođenju Sejda Ćenanović i njena majka Arifa, eto, već poželjele.

Shvatiš šta je život

“Toliko je veličanstven da ga ja ne umijem opisati”, govori nam Sejda i odlazi majci, a 37-godišnji Elvis Pinjić iz Visokog već je okružen najdražima.

“Arefat je na mene ostavio poseban utisak”, kaže Elvis, objašnjavajući da se na njemu, među toliko ljudi, shvati život: “Shvatiš šta je čovjek! Ko od nas ne razmišlja o sudnjem danu, a tamo osjećaš da si jednom nogom na njemu i da bi nam bilo i ovdje bolje kada nikad ne bismo zaboravili da smo svi prolazni”, ističe Elvis.

Vogošćanka Esma Malagić, kojoj je ovo bio treći odlazak na hadž i koja bi, otkriva nam, voljela da sljedeće godine tamo ode njena kćerka Meliha, govori da su bh. hadži hanume i hadžije samo pola sata prije prošle onim putem na kojem se desila velika tragedija, kada je nastradalo preko 700 hadžija.

“Ali, na hadžu drugačije gledaš na sve. Hajde ovdje živi na 50 stepeni, a tamo to podneseš lahko. Nigdje hlada, voda koju nam dijele topla, napori su razni, ali već sada se samo sjećam moje žudnje da budem što više na namazu, da se što više približim Kabi”, govori hadžinica Esma, a njena Meliha joj pruža cvijeće.

oslobođenje

KOMENTARI