„Podgrmeč, Podgrmeč, Sanski Most voli te…“ Postoji li pjesma koja bolje opisuje ponos Sanskog Mosta koji je vaša Inmedia.ba ovog puta odabrala za svoje vjerne pratioce?
Almedin Krkić, ponos Sanskog Mosta!
Almedin Krkić, zlatni dječak našeg grada, učenik je devetog razreda OŠ „Hasan Kikić.“ Ali, naš Almedin nije samo učenik, on je i reprezentativac USK-a, odličan gitarista i sjajan nogometaš sanskog „Pogrmeča“.
Treninzi u „Pogrmeču“, Almedinov su najdraži dio sedmice već sedam godina, otkad je prvi put obuo kopačke na Gradskom stadionu i pridružio se sanskim pjetlićima. Slijedile su godine vježbanja, treninzi dva do tri puta sedmično, mnogo truda, mnogo znoja, mnogo golova. Iako je čak pet puta igrao za kadete, Almedin je standardan u prvoj postavi Podgrmečovih pionira, pod vodstvom nekad uspješnog prvotimca, a danas iskusnog trenera Kuželj Velida Vele. Na pitanje da li je postigao i neki gol za svoju ekipu, Almedin ponosno izgovara broj devet. Pozicija: špic. Želja za pobjedom: jedini cilj.
„Volim nogomet“, ističe Almedin, „kad igram ponosan sam sam na sebe, što se nalazim u toj grupi prvih igrača.“ Odlučan je da trenira, da pokuša, nadajući se da će uspjeh doći kao potvrda njegovog zalaganja, napora i želje. Od ove godine je i reprezentativac našeg kantona, član 11 veličanstvenih s područja svih gradova i općina u dolinama Une i Sane. Četiri reprezentativne utakmice su već iza njega. Ne uspijeva skriti smiješak nade kada ga pitamo da li će postati i reprezentativac domovine. „Trudiću se“, odgovara nam skromno i dodaje „Volio bi uspjeti u nogometu, to mi je san.“
Ne možemo u razgovoru izbjeći jedan od najvećih uspjeha našeg gradskog ponosa, gostovanje u italijanskom Roveretu, gdje je mlađahna ekipa Podgrmeča pozvana da brani boje svoje države.
„U Italiji je bilo prelijepo. Ljudi su nas srdačno dočekali, a mene je trener pohvalio da lijepo pjevam pa sam i zapjevao u autobusu. Stigli smo do polufinala – pobjedili domaćina Rovereta, Holandiju i … Dao sam 4 gola.“, ponosno nas izvještava.
Pored nogometa, Almedin uspješno igra i košarku, kojom se bavi rekreativno. Na školskom takmičenju učestvuje redovno, predstavljajući s uspjehom svoju školu.
Razgovor završavamo uz Almedinovu drugu najveću ljubav- muziku. Ovaj dječak širokog osmijeha ima šest godina iskustva u svojim prstima. Na gitari izvodi sve što slušalac poželi – zabavnu i narodnu muziku, ponekad i sevdah. Tajnama muzike učili su ga otac i amidža, ponosni na njegov talenat.
Dok broji posljednje osnovnoškolske dane, Almedin s nadom gleda ka budućnosti. Sviđa mu se priča koju živi. Sam bira kako da ostvari svoje snove, a nama preostaje da se radujemo Almedinovim uspjesima i čekamo trenutak kada ćemo ga prvi put vidjeti s grbom domovine na ponosnom srcu, na Bilinom polju ili bilo gdje drugdje – Almedin će svakako pobijediti.
KOMENTARI