Ona je prije svega strahovito uvjerljiva pjevačica, toliko da većina regionalne pop-estradne scene nakon nje djeluje kao zbir amaterskih pjevačica.
Unatoč slabostima, novi album “Za tebe” donosi uvjerljiv argument u prilog Senidinom statusu predvodnice novog regionalnog popa.
Kad god čujem još jedan bend s gitarom, basom, bubnjevima i vokalom ili čujem kritičara kako se neironično referira na rock'n'roll, na pamet mi pada isto pitanje: “Pa dobro, dokle?“.
Kada se radi o kulturnim razgraničenjima i muzici, “urbana” imaginacija u Hrvatskoj ostala je u tako dosadno elitističkim okvirima da čovjeka naprosto razveseli svaka Arena koju je rasprodao Saša Matić.
Ako je to apokalipsa i kraj kulture, dajte nam je, puštajte Breskvicu u zagrebačkim tramvajima, dajte Cobyju rezidenciju u kinu Europa, stavite MC Stojana triput zaredom u Lisinski, pa da uz kokice gledamo kako eksplodiraju glave pod visokim stropovima! Dok mi ovdje gubimo provincijalnu pamet, u Srbiji se u međuvremenu, eto, događa nekakva suvremena pop muzika. U borbi za resurse i osiguravanje pozicije na tržištu, tu se muziku kod nas dismisivno naziva “trap cajkama”, što s ove strane navodnog razgraničenja civilizacije od barbarstva valjda predstavlja spoj dvaju najtrivijalnijih mogućih žanrova.
Zapravo je riječ o najobičnijem popu s elementima estetike trapa, koji se od zvuka urbanog života Afroamerikanaca s juga SAD-a prometnuo u najpopularniji produkcijski trend na svijetu, zbog čega iskrsava svugdje, od očajne do izrazito kreativne muzike – dakle, i dalje ima bolji skor od orkestralnih aranžmana za rock bendove.
Više pročitaje OVDJE
KOMENTARI