POPUT većine 11-godišnjih dječaka, Abdulrahman je sanjao o tomu da postane profesionalni nogometaš. No, njegov je san zamijenila noćna mora od koje bi se malo tko uspio oporaviti. Unatoč tomu, njegova priča ipak nema tužan i tragičan predznak. Zbog svoje je hrabrosti Abdulrahman uspio premostiti sve poteškoće s kojima ga je život dosad suočio.
Naime, tijekom raketnog napada na Siriju, dječakova lijeva noga bila je znatno oštećena. Kako nije mogao hodati u pomoć mu je priskočio 21-godišnji brat Omar koji ga je odveo u bolnicu. Trenutno se braća nalaze u Turskoj, a uskoro će krenuti za Ameriku, gdje je Omar pronašao utočište za djecu žrtve rata, prenosi CNN. Odmah po dolasku u bolnicu, liječnici su priopćili Omaru da je noga njegova brata toliko oštećena da će je morati amputirati. Iako su braća uspjela preživjeti, Abdulrahmana još uvijek proganjaju uspomene na taj “kobni” dan.
“Sjećam se dva borbena zrakoplova koja su letjela zrakom i rakete koja je pogodila našu kuću. Istrčao sam van, ali zrakoplovi su još kružili. Nakon toga, sjećam se još jedne eksplozije i zatim da se budim u bolnici”, ispričao je Abdulrahman.
Njegov brat Omar, koji ga je doveo do bolnice, cijelo je vrijeme bio uz njega. No, kad su mu liječnici priopćili da će njegovom bratu morati amputirati nogu, nije mogao suspregnuti suze.
“Plakao sam gotovo pet sati, sve dok se nije probudio. Kad je otvorio oči, suze su još jače krenule iz mene. No tad mi je rekao ‘Ako me voliš, ne plači’. Ne znam kako, ali uspio sam se kontrolirati, znao sam da mu sad treba oslonac”, kroz suze je rekao Omar.
Svom je bratu Omar želio nabaviti prostetičku nogu kako bi mu omogućio da ponovo prohoda, no braća si to jednostavno nisu mogla priuštiti. No, liječnici su im tad rekli za “Global Medical Relief Fund”, humanitarnu udrugu koja pomaže djeci ranjenoj u ratu.
Kako bi Abdulrahman dobio potrebnu pomoć, braća su morala krenuti za Tursku. Pronašli su taksista koji ih je dovezao nekoliko milja od granice i zatim im poručio da se dalje snalaze sami. Nemajući drugih mogućnosti, Omar je brata stavio na leđa i prenio ga do granice.
“Nadam se kako će nam pomoći u Americi, mislim da je vrijeme da dođe kraj Abdulrahmanovoj noćnoj mori. Često sanja o onome što mu se dogodilo, ponekad čak i danju. Mislim da je prošao više nego što neki prođu cijeli svoj život. On definitivno više nije dijete”, poručuje Omar.
KOMENTARI