instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

Priča o dječaku iz Čarakova, koji je odbio da udari svoga brata

Priča o dječaku iz Čarakova, koji je odbio da udari svoga brata

Priča o dječaku iz Čarakova koji je, po cijenu sopstvenog života, odbio naređenje srpskog vojnika, da udari svoga brata

”Pokupise me ispred avlije kada su naisli sa grupom ljudi. I zamisli bolan, ja sve ljude u Zecovima poznajem ali…….ne sjecam se koji su bili jer su me odmah poceli tuci, psovati. Tjerali su nas tako niz Palcuke. Kad dodjosmo na onu veliku raskrsnicu tu nas zaustavise. I nismo ni predahnuli kada se iz svih pravaca pojavise nove grupe iz Carakova. Iz donje i Gornje Mahale, oduzgo sa Brdjana, otud iz Docana a i jedna grupa sa Gradine. “”Svaku grupu pratilo je na desetine do zuba naoruzanih ”vojnika”.

Tu na raskrsnici nas prikupise kao stado ovaca te nas potjerase niz Poljski Put.” Trce oni ”vojnici oko nas, udaraju , psuju, bas kao oni psi cuvari kada pokusavaju stado da drze na okupu. Razlika je u tome sto su psi ovcari brinuli da svaku ovcu koja se izdvoji ili pokusa izdvojiti, vracaju u stado. “”Tog dana ”psi vojnici” su svakog ko se samo korak izdvoio ili zastao ubijali poput vrapca.”

Prica mi Hazim dok smo sjedili ispred Fikretove prodavnice i pili ledeni sok.Nismo se vidjeli jos od te daleke i krvave 1992 godine znaci vec 10 godina. Toliko toga smo imali jedan drugom reci. Toliko toga smo zeljeli reci ali……ostalo je mnogo toga ne doreceno. Sjetili smo se mnogih nasih zecovljana koji su ubijeni.

Razmijenjivali informacije kako bi ”poslozili” mozaik etnickog ciscenja od strane velikosrpskih heroja. Pricali smo, a rijeci su ponekad u grlu zastajale jer ih je bilo tesko izgovoriti. Tesko opisati ono sto su zvijeri u ljudskom obliku sa lakocom cinili.”

Bio sam u grupi medju poslednjim u povorci smrti. Iako su nas besprekidno udarali cime su stigli, vidio sam na desetine ubijenih. Preko nekih smo ”preskakali” dok su drugi lezali u grabama ili pored puda na travi. ” govori Hazim kojeg ja poznajem kao cvrsta covjeka. Covjeka koji ima sve osobine pravoga muskarca iz one generacije kada su se osjecaji dobro prikrivali. Ali…..cak ni ”tvrdi” Hazim nije mogao pricati bez zastoja, nakasljavanja kako bi prikrio bolne uzdahe.”

Krvav je Poljski put tog dana bio. Vec vruc asfalt ”hladjen” je krvlju nevinih ljudi. Kad stigosmo do Sabanove mesnice , zaustavise nas za trenutak. Odvajali su jednu grupu i tjerali u Sabanovu avliju. Tu je ubijeno na desetine ljudi, neki su pokusali da nastave ici i pored naredbe da skrenu pred kucu. Ubijeni su. Neki koji su malo zastali ili se okrenuli da , poslednji put vide oceve, bracu, komsije prijatelje, sinove……ubijani su bez razmisljanja.” “Nas ponovo potjerase prema magistralnom putu. Kako smo pristizali i prolazili pored Zikine kuce, vidjeli smo veliki broj ”vojnika” koji su sjedili, pili i nesto na raznju pekli. ” I dok prica sve cesce Hazim zastaje , pije gutljaj one koka-kole.

A onda u jednom momentu ustade. Pogledao sam ga a on mi rece ” Idem u prodavnicu da kupim nesto sto me nece gusiti kao ova kola”. Nedugo zatim vratio se sa nekoliko flasa hladnog piva. Ponovo je sjeo a ja sam vec pripaljivao drugu ili trecu cigaru za redom. Sjede Hazim pa nastavi.” Tjerali su nas asfaltom u pravcu Prijedora. I pred Sidrom su sjedile vece grupe ”vojnika” koji su kad nas ugledase poceli ustajati te se pridruzise svojoj ”braci” po krvolocnosti i nastavise da udaraju. Kolona je zaustavljena od veceg broja policije pod Viaduktom novog mosta preko Sane.””Postrojise nas ha onu stranu do polja .

Ne znam, ali necu pogrijesiti ako kazem da je tu bilo mozda i stotinu ”vojnika” zajedno sa onim sto su nas dotjerali. Kako su nas ”postrojavali” tako je svaki vojnik sebi birao nekog koga ce ”ispitivati”. Padali su ljudi od udaraca u glavu kundacima pusaka o onsa su ih zvijeri nogama udarali. “Neke su odmah nako u stroju ubijali, pistoljima.

Neki su izdvajani pa ubijani. A onda……onda….” Hazimov glas je postao drhtav. Uzeo je onu jednnu flasu hladnog piva. Povukao veci gutljaj kako bi mu hladno pivo ”zaustavilo” uzdahe koji su bili sve dublji.”Nekoliko vojnika pokupise neke ljude iz stroja i odvedose ih na most. Tjerali su ih da skacu u vodu a oni bi ih jos u zraku gadjali .

Vecina je vec u vazduhu bila mrtva prije nego je tijelo palo u vodu nase lijepe Sane. Krajickom oka gledam kako tjeraju ljude da udaraju jedni druge. “”Drugi su govorili ljudima da ”bjeze” preko Sane . A covjek u strahu i sa zeljom da prezivi, vjeruje u ono najgore.

A kada bi par ljudi zaslu u Sanu pa odmaklo nekoliko desetina metara onda bi nastao ”lov”. Gadjali su ih sa obale ali i sa mosta. Gledao sam i cekao kada ve doci red na mene. Bio sam se odlucio na nesto, jer sam znao da cu umrijeti, pa sam htio da umrem kao covjek.”Poznavajuci Hazima, pretpostavljao sam sta je on bio planirao. Covjek je to velikog i lavljeg srca. Sve ce uciniti za drugog covjeka ali nikad nece dozvoliti da ga neko ponizava. U mojoj glavi se pojavila slika Hazima kako davi najblizeg vojnika do sebe, povlaceci i njega u smrt zajedno sa sobom. I znam….dobro znam da kada bi Hazim nekog svojim rukama za vrat scepao, taj nije mogau izdrzati vise od par sekundi. Ali…..sudbina je bila drugacija.Hazimov zivotni put se nije zavrsavao toga dana i na tom mjestu. Kad je nastavio da prica, ja sam se ponovo posvetio samo njegovim rijecima.” U svemu tom haosu desilo se nesto sto nikada zaboraviti necu. Sa moje desne strane stajala su dva mladica. Znam da su iz Carakova ali u tom momentu nisam mogao da skontam ciji su. Izgledali su isto samo sto se vidjelo da je ona jedan jos uvijek dijete. Jedan od ”vojnika prisao je mladjem, vjerovatno ih je poznavao jer jer rekao ”Da vidim sada kako brat brata tuce. ” Obratio se onom mladjem i rekao da udari starijeg brata. Mali je oklijevao. Vojnik mu je ponovo rekao ” Udari ga ili cu te ubiti ko psa”. A onda…..onda je onaj djecak koji nije mogao biti stariji od 15 do 16 godina, kroz plac vrisnuo ” Neeeecuuuuuuuu”. “Njegov glas se prolomio i za trenutak je nastala tisina.

Kao da su se svi ”probudili” iz onog zanosa zla. Samo sto je djecakov glas utihnuo, vojnik je zamahnuo puskom a onda se prolomilo” Cekaaaaaj” i vojnik je kao paralizovan zastao. “”U istom casu se jedan stariji oficir nasao izmedju jecaka i onog vojnika a njegov glas je poceo da odjekuje dolinom Sane.

Vikao je iz sve snage ” Stanite, nemoj da neko dira ovog djecaka. “”Zar ne vidite da je on, dijete …..jedini smogao snage i hrabrosti , suprostavi seda kaze ”necu” .

Jedini je on, barem za trenutak zaustavio ovo ludilo u koje smo mi ”odrasli” zapali.” Vojnik koji je stajao ispred djecaka okrenuo se.””I svi ostali su zastali.

Kao da je glas hrabrog djecaka zaustavio cinjenje zla , baram za trenutak. Jer….jer bas kada je onaj oficir ”sklonuo” djecaka i njegovog brata, tako da ih vise nisam mogao vidjeti, iz pravca Prijedora pojavili su se autobusi.””U iscekivanju neceg, prestalo je ubijanie a Sana je odnosila i poslednja tijela ubijenih iz naseg vidokruga.

Autobusi su se okretali pred Sidrom, tako sam ja koji sam bio na zacelju, zavrsio u onom prvom autobusu.” rece Hazim pa zacuta. Uzeo je onu flasu sa pivom popio gutljaj pa rece:” Ne znam sta je bilo sa onim djecakom i bratom mu” a pogledom prema plavom nebu kao da je trazio odgovor, kojeg tada nismo znali.

“Djecaka je njegova hrabrost spasila. Jer gdje god da su on i brat stizali, prica o malom junaku je stigla prije tako da su svugdje bili ”postedjeni” barem malo u odnosu na ostale. Zivi su obojica

Borave u jednoj Skandinavskoj zemlji braca cija je ljubav jednog prema drugom bila jaca i od prijetnje smrcu.

Autor:Cejko Kahteran

Zecovi,Prijedor

KOMENTARI