Dan nakon što su pale prve žrtve u Prijedoru, 3.maja 1992.godine, u prijedorskoj bolnici je zaplakalo malo muško novorođenče. Dijete nekadašnjeg golmana Nezira Avdića i njegove supruge Mirsade iz Porčića, njihov Sandin. Kroz šta je sve porodica Avdić prošla narednih nekoliko mjeseci teško je i zamisliti. Najveća briga ocu i majci bilo je utišati plač svog dječaka koji je bio nezasit.
U svakom slučaju ova porodica će kao i mnoge druge iz Prijedora svoje utočište pronaći u inostranstvu. Porodica Avdić u Holandiji gdje i danas živi heroj ove naše male tople priče.
Sandin je već od svojih prvih koraka pokazao interesovanje i ljubav za loptu dajući nadu svome ocu Neziru da će se poput njega posvetiti fudbalu. I tako je i bilo. U holandskom gradu Rotterdamu gdje Sandin i danas živi pohađao je školu ali i trenirao fudbal. U mlađim godinama zaigrao je za Feyenord Rotterdam. Kao desetogodišnjak je slomio zglog. Bio je ovo prvi pad u njegovom životu. Problem sa zglobom mučio ga je godinama. No nakon oporavka nastavio je svoju fudbalsku karijeru u nižerangiranom SVV-u.
U međuvremenu je potpisao ugovor za Leonidas koji je trećeligaški klub iz regije Rotterdam što uopšte nije zanemarivo. Specijalista je stoper ali i odličan vezni igrač. Pred njim su ponovo otvorena vrata za dalji napredak i uspon u karijeri.
Najveći gubitak u životu i pad od kojeg se Sandin još uvjek oporavlja bio je prerani odlazak sa ovog svijeta njegove majke u ljeto 2010.godine. Njen odlazak mu je, kako nam i sam kaže, postao najveća motivacija da uloži dodatni napor kako bi postao još bolji igrač ali i čovjek, čuvajući uspomene na nju i sve ono što je učinila za njega tokom svog prekratkog života.
KOMENTARI