Priča je to o Selmi Ašić, samohranoj majci dvoje jetima iz Šehovaca…
SAMO DA DJEVOJČICAMA NE BUDE HLADNO…
Selma Ašić je samohrana majka dvoje jetima. Živi u džematu Šehovci. Dvije djevojčice, od kojih je jedna drugi razred osnovne škole, a druga ima tek 4 godine, ostale su bez svoga bâbe prošle godine.
“U mjesec dana se razbolio i umro, samo nam se iskrao”, kroz suze nam je Selma kazivala kada smo je posjetili nedugo nakon smrti njenog muža Hivze.
I tada smo ovu skromnu majku dvoje jetima pitali treba li joj nešto za djecu, možda nešto u kući uraditi – bilo šta čime bismo joj ogromnu bol, tugu i zebnju olakšali.
Vremenom, tuga i bol splahnu pred svakodnevnim deverima. Ostane zebnja koja je tako primjetna na licu ove skromne samohrane majke. Strah i zebnja koje stanu u jedno pitanje: kako to dvoje ‘pilića’ i maksumčadi othraniti, kako ih školovati i na selamet izvesti, a bez ikakvih primanja…
“Ne treba ništa, hvala vam puno i na ovome. Muž i dok je bio živ, nije imao stalno zaposlenje, ali je radio svijetu kad ga neko pozove i tako smo deverali, išlo je nekako”, odgovara ova majka kratko, nerado otvarajući još nezacijeljene rane.
I ovog puta smo Selmu hanumu pitali i zamolili da nam kaže ako joj treba šta za djecu ili nešto u kući riješiti.
I ovog puta se zahvalila i kazala da sigurno ima još svijeta kojem treba pomoći. Tek nakon što smo je pitali za dozvolu da uđemo u kuću i pogledamo, stidljivo nam je kazala da bi joj, eto, dobro došla jedna vrata koja su razbijena, samo da djeci lakše ugrije.
“Samo da njima ne bude hladno, inače Boga mi ne bih ni spomenula” kroz suze nam se počela pravdati.
Ušli smo pogledati.
Stara vrata na kojima nema jednog stakla dijele sprat koji se grije od hladnog hodnika. Hodnik do pola uređen. Saznajemo da je njen muž, rahmetli Hivzo, tamam bio počeo hodnik kuće malo sređivati kada ga je iznenada zabolilo i nakon čega se njegov mladi život ugasio…
Obećali smo Selmi riješiti vrata, ako Bog da i barem tako joj ublažiti njene strahove za djecu. Zaljubljenik u dobra djela, dobri hadžija Elvir Karabeg, koji je danas hizmetio sa mnom, tu je brigu odmah preuzeo na sebe.
Za hodnik joj nismo kazali ni obećali ništa, iako sam siguran da će dobrotom dobrih ljudi i to biti riješeno.
Ono što pouzdano znam je to da se odavno u ovome poslu nisam susreo sa većom skromnošću kao kod ove samohrane majke dvoje jetima.
Znam da Uzvišeni Gospodar ne zaboravlja opskrbu ni onima koji su Mu nepokorni, pa neće zaboraviti ni njihovu, jetimsku.
Blago li se onima putem kojih će Gospodar Uzvišeni suze jetima osmjesima zamijeniti.
Makar i na trenutak…
P.S: Oni koji bi eventualno željeli na bilo koji način pomoći (ličnom posjetom, donacijom, konkretnim radovima u kući…) samohranu majku Selmu Ašić i njenih dvoje malih jetima, neka se jave, bilo njoj (broj mob. je na slici, na formularu) ili nama u pp, s obzirom da Selma nema otvoren žiro račun…
Senad ef. Omić, koordinator
SF “BERIĆET”
KOMENTARI