Prije nekoliko godina nisam vjerovala da ću pobjeđivati

Homeinmedia danas

Prije nekoliko godina nisam vjerovala da ću pobjeđivati

Posebno priznanje za Amelu Trožić

Osim trostruke bosanskohercegovačke olimpijke Lusije Kimani (Lucia), koju bismo mogli postaviti van konkurencije, najbolja domaća dugoprugašica je Amela Trožić (rođena 9. novembra 1984. godine). 

Diplomirana pravnica i fitnes trenerica posebno se ove godine istakla sa nekoliko pobjeda na uličnim trkama (“Unusual Marathon Sarajevo” te Dubrovački i Gradiški polumaraton), dok je nedavno u Kaknju osvojila drugo mjesto.

Upravo su polumaratonske ulične trke (21,0975 kilometara) su distance na kojima se Trožić najčešće može primijetiti.

 – Od srednjoškolskih dana se bavim sportom i nastojim živjeti što kvalitetnije. Mislim da je sport blagodat koju dosta ljudi ne koristi, a donosi nam mnogo pozitivnih stvari. U trkačke takmičarske vode sam ušla 2015. godine pripremajući se za Dubrovački polumaraton.

Kao i svi rekreativci krenula sam raditi stvari naopako, te umjesto da probam prvu trku od tri ili pet kilometara, ja sam odmah skočila na polumaraton – prisjetila se djevojka iz Sanskog Mosta koja duže vrijeme živi i radi u Sarajevu.

Otad je imala stalni rezultatski progres pa Amelu često možemo vidjeti na postoljima utrka na duge staze širom regije. Ipak rezultati su došli usput, uz ležerniji pristup takmičenju.

– Trčanje je sport u kojem uvijek dobiješ onoliko koliko se potrudiš, ali nema dobrih rezultata preko noći. U biti, ono što je uvijek meni najvažnije jeste da utrku završim bez zdravstvenih problema. Zdravlje mi je na prvom mjestu, a rezultat na drugom. Bez obzira na rezultate koje imam, ipak trčanje nije moje zanimanje. Stoga ne dopuštam da trčanje, koje mi je hobi, postane opterećenje zbog rezultata.

Pamti i Lisabon

Trčanje me čini zdravom, sretnom, nasmijanom, veselom, energičnom i želim da tako i ostane. Imam namjeru i potrudit ću se da trčim još mnogo godina, a to mogu samo ako budem čuvala svoje zdravlje. Mislim da bi svi rekreativni trkači trebali imati takav stav jer na taj način nikad neće imati manjak motivacije, niti padati u loša stanja zbog toga što su trku loše istrčali – pojašnjava Amela.

Neke od niza istrčanih trka prethodnih godina svakako pamti više nego druge.

 – Posebno pamtim svoj prvi polumaraton u Dubrovniku 2015. godine jer sam tad shvatila koliko me oduševljava ovaj sport, a tad nisam bila sigurna ni mogu li istrčati tu valovitu stazu od 21,1 kilometar. A nakon pet godina sam na istom tom polumaratonu pobijedila, što mi je tad bilo nezamislivo. Osim Dubrovnika posebno pamtim i polumaratone u Lisabonu i Skoplju – napominje Trožić.

Radimo stvari od kraja 

U BiH je evidentna ekspanzija rekreativnog trčanja. Dobar pokazatelj je pedesetak novih uličnih i “trail” (brdskih) utrka koje su nikle širom BiH u protekle dvije godine.

– Sve više ljudi trči, ali mnogi to rade na pogrešan način, ne želeći postaviti pitanje nekom iskusnijem trkaču ili treneru, izvršiti testiranja fizičke sposobnosti. Posljedica toga su povrede. Trčanje nije krivo što se pojedinac loše osjeća, već njegova loša procjena vlastitog stanja i mogućnosti – upozorila je Amela.

Rekord u Ljubljani

Amela je prethodne dvije godine imala najbrži maraton (utrka na 42,195 kilometara) u konkurenciji bh. trkačica, a njen lični rekord je tri sata, 21 minut i 50 sekundi, što je istrčala prošle jeseni u Ljubljani.

Ove godine želi još bolji rezultat na ovoj distanci, a to će probati ostvariti najesen u Zagrebu. Osim toga plan joj je trčati i maraton u Atini.

COMMENTS

WORDPRESS: 0
DISQUS: 0