Prođe 58 godina od mature: Kod vodopada Bilhe okupili se maturanti iz Sanskog Mosta

Homeinmedia danas

Prođe 58 godina od mature: Kod vodopada Bilhe okupili se maturanti iz Sanskog Mosta

PODRŠKA Našim sugrađanima! Ne smiju se objaviti podaci pozitivnih osoba

Kada prođe 58 godina od mature i sastane se generacija maturanata sanske gimnazije ispod vodopada Blihe, onda je to priča i za medije, lijepa, nenametljiva i poučna, jer vrijeme sve mijenja

Sanska generacija maturanata 1964/1965. godine, iz čuvene gimnazije u Sanskom Mostu, nekada je kao osnovna škola nosila ime “Hasan Kikić”, poslije kao gimnazija “Ivan Goran Kovačić”. Imala je u to vrijeme i do šest odjeljenja prvog razreda gimnazije, a neki su treći i četvrti razred završavali u Prijedoru, među brojnim generacijama Učiteljske ili Ekonomske škole.

Nije tada bilo lako biti školarac, a kamoli završiti gimnaziju; više od pola učenika je odustajalo, kriteriji su bili strogi, gimnazija je tada bila kao kasnije fakultet. Inače je potreba za kadrovima u tadašnjoj Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji bila jako velika, trajala je socijalistička izgradnja, išlo se na omladinske radne akcije, kao Kolari kod Smedereva, na kojoj je bilo dosta onih koji su došli na susret.

Teško se živjelo, ali su to bila i zlatna vremena druženja i kada je bratstvo i jedinstvo bilo više od parole.

Učenici su kod kuće radili teške poslove, mnogi i najteže poljoprivredne, da bi nakon njive došli u gimnazijske klupe. Do gimnazije su mnogi putovali iz okolnih sela udaljenih i preko deset kilometara, da bi pri ulasku u grad prali obuću na Sani, Zdeni ili Blihi, neki se i presvlačili i ostavljali odjeću i obuću kod sanskih porodica. Sirotinja su tada bili svi učenici, ali su to bila i lijepa vremena druženja.

Bio je to period nakon Drugog svjetskog rata, neimaština, socijalisitička izgradnja, teško se živjelo, malo ko od roditelja je imao posao, majke su obično bile domaćice, učenici su pored gimnazije morali pomagati kod kuće. Zahtjevi čuvenih sanskih gimnazijskih profesora bili su enormno visoki – ko je završio sansku gimnaziju mogao je na svaki fakultet u bivšoj Jugoslaviji. Tada se najviše išlo u Beograd i Zagreb, kasnije i Sarajevo, Novi Sad i druga mjesta; birala su se različita zanimanja, da se dođe što prije do vlastita kruha sa “sedam kora”.

Na susretu matruranata sanske gimnazije generacija 1964/65. okupilo se deset učesnika, evo ko su: Alija Delalić, nastavnik i vozač (Njemačka), Faik Zukić, nastavnik, Ismet Seferović, nastavnik, Ekrem Kaltak, nastavnik (Okreč), Uroš Stupar, nastavnik (Bosanski Milanovac), Hasan Hadžić, geodet, Ljilja Kasagić Prošić, liječnik (Banjaluka), Nevenka Ramić, stomatolog (Sanski Most – Prijedor), Božo Novak, general (Beograd) i Fikret Tufek, profesor i novinar (Švedska), potpisnik ovih redova, kojem je bilo zadovoljstvo biti sa svojim maturantima i to zapisati kroz tekst, da ostane u medijima.

Najviše prosvjetnih radnika, svi su taktični, željni razgovora. Posljednji rat 1992-1995, agresija na BiH, učinio je svoje: sve je manje ovakvih susreta generacija maturanata sanske gimnazije, koji su se ranije održavali redovno.

Međutim, ova se generacija sastaje već nekoliko godina, najviše inicijativu daje general Božo Novak, koji dođe svake godine u roditeljsku kuću u Prvomajskoj, blizu čaršije, te tada uporno zove svoju generaciju, da se vide, okupe i pričaju, jer sve je manje onih koji su još u životu 58 godina nakon mature koja se nikad ne zaboravlja, ostaje u srcima kao prva ljubav, koja nikad zaborava nema.

– Ništa ljepše od okupljanja s bivšom rajom iz sanske gimnazije, podabiremo se, ali evo i okupljamo da uspomene dijelimo, da zajedno pričamo. Ovaj put odabrali smo vodopad Blihe, sjedili uz kafu i sokove dugo i prebirali uspomene, fotografisali se, baš nam je bilo lijepo, kaže general u penziji Božo Novak.

 Bilo nam je lijepo, prelijepo. Anegdote smo pričali sve vrijeme i tako se prisjetili lijepih vremena. Da, bilo je puno smijeha, a onda i poneka pjesma, pa je pjesma tražila pjesmu, i tako je druženje bilo dugo i ispunjeno sjećanjima na “pustu mladost koja brzo prolazi”, sa sjetom kaže Alija Delalić.

Do sada su se maturanti ove generacije okupljali nekoliko puta na Vrelu Zdene, gdje bi uz pastrmku i piće pričali dugo o danima mladosti i sanske gimnazije, da se podsjete na lijepe dane školovanja gimnazijalaca i mladosti.

Ove 2022. godine, vodopad Blihe je bio idealno mjesto da okupi sanske maturante gimnazije iz 1964/1965. godine, faktički dvije generacije, a došlo ih je desetak; naravno, ima još puno živih, ali mnogi nisu saznali za ovo druženje, a biće ih još, nadaju se učesnici ovog zaista zanimljivog i lijepog skupa koji i drugima može poslužiti kao uzor i mustra.

COMMENTS

WORDPRESS: 0
DISQUS: 0