instant fap

Radovi Kanite Arnautović i Hanadi Lihovac među najboljima, nagrada put u Prag

Radovi Kanite Arnautović i Hanadi Lihovac među najboljima, nagrada put u Prag

Ambasada Bosne i Hercegovine u Pragu raspisala je prije mjesec dana konkurs za literarni rad na temu Bosne i Hercegovine, razloga zašto bi netko trebao posjetiti istu i svega onoga što Bosna i Hercegovina današnjim srednjoškolcima predstavlja. Pravo sudjelovanja imali su učenici srednjih škola Bosne i Hercegovine, a nakon više od 500 prijavljenih radova, izabrali smo najbolje koji će za nagradu, kada to sigurnosne mjere budu dozvoljavale, u augustu, kako je planirano, posjetiti Prag na pet dana.

Zbog ogromnog broja pristiglih eseja na natječaj Ambasade BiH u Pragu za učenike srednjih škola u Bosni i Hercegovini, gdje smo dobili preko 500 fenomenalnih radova, odlučili smo da u augustu, ukoliko mjere ulaska to budu dozvoljavale, u Prag dolaze ova izvanredna lica:Matea Zorić, Sumeja Buljugija, Milica Borovčanin, Džan Haračić, Mihaela Jerkić, Benjamin Sačić, Kanita Arnautović.

Znam da je ovo brojka od 7, iako smo prvotno mislili nagraditi jedno pa proširili na troje, no način njihovog pisanja, tekstovi koji ko da su ulomci nekih super romana, za mene kao nekoga tko je od pisanja satkan, uvjerio me da ovim klincima moramo pružiti sansu.

Za početak jedno putovanje, za širenje krila, za osvještavanje njihovog izuzetnog talenta. I ne, to nije sve. Imamo još i set noževa. Šalim se, ekipa koja je sudjelovala na natječaju je toliko jaka, da smo odlučili formirati i drugu grupu, koja je bila nadomak finala, ali su toliko dobri da ću se jednostavno potruditi i smisliti nacin kako da i oni, u drugoj etapi, na jesen/zimu ove godine, dodju u Prag.

A oni su – Aleksa Babić, Andrea Petrović, Ramiz Cejvan S.A.E, Vasva Music, Hanadi Lihovac, Lamija Mostic, Mia Hrkac, Tamara Bojanic, Malik Halilovic, Mina Trgo, Lamyco16, Lamija Maglic. Ponosna sam na sve vaše radove i sve vas, i oni koji niste među ovim imenima, imali ste odlične tekstove, koji su ježili kožu i učinili me sretnom da postojite.

Sve ćemo ih u neko dogledno vrijeme okupiti i objaviti na jednom mjestu. Učinili ste našu zemlju velikom. Oslikali svojim riječima ono najbolje u njoj. I ne to nisu nezamijenjive prirodne ljepote, nego upravo vi, mladosti, velika i jaka. Ne dajte da vam uzmu sjaj i snagu. Ta zemlja vama pripada! Ne dajte da ikada dijele naše pejzaže i povijest, da vas uvjere da samo zato jer je nešto “tamo”, da nije vaše.

Vaša je zemlja na svakom njezinom milimetru, baš kao i u vašim tekstovima i to je ono najljepše što sam pročitala. Nagrađene radove ćete moći pročitati od sutra na web stranici Ambasade BiH u Pragu.

Hvala za naše dvije čitateljice Elizabetu i Aleksandru koje su poželjele pomoći u financiranju putovanja mladih. Radujem vam se i čekam vas na Karlovom mostu!

U nastavku pročitajte njihove radove.

Nađoh se u teškim brigama. Kako nagovoriti svakog dobronamjernika da mi dođe u posjetu?  Pitala sam starije, iskusnije, poznate, priznate. Tražila savjete od čarobnjaka iz sna, molila rijeku, starog drugara, da me uputi. Raspitivala se, trgala poluprazne listove započetih pisama i na kraju svih dilema pojavi se ona. Knjiga! Kuća mi je na obali rijeke Sane. Prozori su ispunjeni čarobnom bojom vode, a donji dio prozorskog kanta je popunjen knjigama. Knjiga kao dobra vila za ruku me povede. Uvede me u šuškave bosanskohercegovačke stranice pa se otisnemo u avanturu. Prolijeću gradovi, naselja, rodna polja kao razglednice. Obale rijeka se uvijaju, kriju iza hridi, pa opet izranjaju. Krajiški vjetar kvasi mi kosu, pa na uši mi zviždi pjesmu slobode, a bijeli behar kiti moje obraze. Postajem golub bijeli što nebom leti i svim putnicima maše. Iznenada spazim stare poznanike. Skender Kulenović kao dječak skita po petrovačkim kasabama. Ćopić se nageo naprijed da se pridruži Bosanskim trkačima. Hromadžić kampuje na adi, a u goste mu došli njegovi Patuljci. Šarmantni Kišević rasipa buket najljepših ruža na ušću, udvara se i Sani i Uni. Mak Dizdar zapisuje o zemlji Bosni. Broji stećke i modre rijeke. Oko Save trčkaraju svi dječaci iz Dubočca, pa utrčaše u lađu Alije Hasagića. U Travniku je prijestolje čuvenog Andrića. Još uvijek sabira  bosanskohercegovačke biblioteke kao slikovnice. Sa štapom u ruci šetka se Selimović kao čovjek-Tvrđava. Stari učitelj Pandžo zvižduće sa kosovima po zelenom lugu. Na travi mu bukvar, uspomena njegovog đaka. U aleji odmara Ćatić a Bosna mu žubori. Bekrić složio Očeve kapute da utopli beskućnike. Šantić i Ćorović se sreli na Starom mostu. Uglas zapjevaše pjesmu „Ostajte ovdje“. A Kapidžić Nasiha nastavi vezati Vezene mostove. Bože, kakvo divno vrijeme mladosti, mjesto radnje i srdačni domaćini! Stihovi kao zlatne niti po Bosni pletu mrežu dobrodošlice. A nadareni ljudi Bosne, svima su inspiracija. I tako ta Bosna izaziva stoljećima, ponire u duše velikih i običnih ljudi, i sa Istoka i sa Zapada. Ja, svjetlobijela bosanska golubica , radoznala djevojka, spuštam se u rodnu avliju. Napušta me razigrana mašta, ali ostaje slobodan stih, zapis, priča i ostvaren cilj. Ostaju pozivi da mi se svi pridružite. Da mi nije vjernog prijatelja knjige, ne bih otkrila  adresu ni jednog pustolova, ali eto, ne izdvajam nikog. Pozivam sve! Neko će mi zaviriti u dušu. Sa mnom se radovati, čeznuti, patiti i veseliti se. Drugom darujem srce. Podijelimo  snove, moju sadašnjost i moju šarenu tajnu iz djetinjstva! Sljedeći može naslikati bosanske detalje. Narednom  predviđam užitak, uspjeh i sreću. Najmudriji će sa mnom sijeliti i raspravljati. Najstarijem ću otkriti karakter,  čvršći od čelika. Nemojte me odbiti! Zato pišem svima. Zaista smo iskreni prijatelji! Pretvorit ćemo sve u bijele golubove. U Bosni ste samo  dijete razigrane mašte. Naučit ćete razgovarati s rijekama, pjevati sa pticama, mirisati kao poljsko cvijeće i letjeti kao vjetar.

-Kanita Arnautović

Princeza sam!

Njegovali me hrabri vitezovi, banovi i plemeniti kraljevi. Oblačile me magle, oluje, srebrene pahuljice, a planinski vihorimi šaptali uspavanku. Tepale mi proljetne kiše, mazile me zime, bijele kraljice, budile me bakrene zore.
Rodila me mladost!
Uzdigoh se iz mora brda i spustih se na doline pune vodenečežnje. Okupaše me studenim potocima i namirisaše divljimcvjetovima. Svakog proljeća u mojoj duši se rascvjeta buketnove mladosti.
Sačuvala me prošlost!
Obavila me svojim velom tajanstvenosti, udahnula opomenu u moju dušu. Vrijeme je brisalo tragove nad mojim ranama poludjele historije.
Tuga je moja podrška!
Kad god je tuga pohodila tamne noći, mene nije zaobišla. Izazivala me. Dodirivala me. Osvajala me. A ja sam postajala snažnija! Jednom mi je tuga obećala: ,,Ostavit ću te zauvijek!\”
Sreća je moj san!
Sanjam stoljećima, sanjam danima, sanjam na mjesečini, sanjam u trenucima zanosa. I neprestano sanjam sreću.
Pripovijedam priču istine.
Pokraj modrih obala, u hladovini vrba sjedi Vila istina. Posmatraživot, prati vrijeme i dijeli darove. Samo poneki nisu čuli do kraja moju istnitu priču.
Moje srce je dobrota.
Ako stižeš sa Istoka, hladan poput mača, ako juriš sa Zapada kao nesreća, ako si anonimni putnik iz nepoznatoga, prihvati mrvicu moje dobrote i bit će ti dovoljno do kraja života.
Ja sam čarolija!
Prihvati moje kraljevstvo! Ne napuštaj me! Čezni za mojommladošću! Okreći se za mojom prošlošću! Sazrijevaj sa mojomtugom! Sanjaj moju sreću! Prepričaj moju istinu i dodirni mojudobrotu!
Jer ja jesam iskrena prijatejica!
Ja se zovem Bosna.
Ja se zovem i Hercegvina.
-Hanadi Lihovac

KOMENTARI