Mladić je proglašen krivim za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu kojim je namjeravano da se etnički očiste bosanski Muslimani sa teritorije koju su bosanski Srbi smatrali svojim prostorom.
Sudsko vijeće Haškog tribunala izreklo je prvostepenu presudu Ratku Mladiću (75), bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Optužnica je Mladića teretila za genocid i druge ratne zločine počinjene na teritoriji Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995. godine.
Presuđen je za genocid i zločine protiv čovječnosti i osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Proglašen je krivim po osam tačaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za jednu tačku optužnice.
Mladić je proglašen krivim za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu kojim je namjeravano da se etnički očiste bosanski Muslimani sa teritorije koju su bosanski Srbi smatrali svojim prostorom.
Presudu je izreklo Sudsko vijeće u sastavu predsjedavajući Alphons Orie te članovi Vijeća Christoph Flüggei Bakone i Justice Moloto. “Vijeće je zasjedalo 530 dana i saslušalo 592 svjedoka i čulo više od 10.000 dokumenata dokaza”, kazao je Orie.
Obrazlažući presudu sudija Orie podsjetio je na optužbe protiv Mladića, koje uključuju genocid u Srebrenici i još šest bh. općina, terorisanje građana Sarajeva, progone i uzimanje međunarodnog osoblja za taoce.
Kada je u pitanju Srebrenica, sudija Orie je kazao kako je sve počelo od naredbe Radovana Karadžića, tadašnjeg predsjednika Republike Srpske, da se naprave “uslovi bezperspektivnosti za dalji opstanak civila”. Prema riječima sudije, Mladić je preuzeo Karadžićevu naredbu i sproveo je u djelo.
Vijeće je utvrdilo da su fizički počinioci počinili zločine nad bosanskim muslimanima u Srebrenici te je kontatiralo da su izvršioci namjeravali uništiti bosanske muslimane u Srebrenici. Shodno tome je konstatirano da su nad bosanskim muslimanima u Srebrenici i okolini počinjeni zločini genocida.
Cilj udruženog zločinačkog poduhvata u vezi sa Srebrenicom podrazumijevao je nehumano premiještanje stanovništva. Krivična djela genocida, istrebljenja i ubistva počela su do 12. jula 1995. godine. UZP je postojao barem do oktobra 1995. godine. Vijeće je zaključilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bio da se ubiju muškarci iz Srebrenice.
Momir Nikolić i Vujadin Popović su u Srebrenici razgovarali o lokacijama za ubistva zarobljenika, rekao je Orie. Među učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata u Srebrenici, kako je rekao Orie, bili su Radovan Karadžić, kao i pripadnici Glavnog štaba VRS-a.
Vijeće zaključuje da su u nekoliko bh. općina počinjena ubojstva, koja su predstavljala zločin protiv čovječnosti, i konstatiralo da su mnoge žrtve ubijene prije, za vrijeme i nakon napada bosanskih Srba na nesrpska sela, okolnosti su bile strašne, oni koji su pokušali braniti bili su suočeni s nemilosrdnom silom. Masovna ubistva su se desila a neki su premlaćeni na smrt. Počinioci su pokazivali malo ili nimalo dostojanstva za život.
“Vijeće zaključuje da su u nekoliko općina počinjena ubojstva, koja su predstavljala zločin protiv čovječnosti, i konstatiralo da su mnoge žrtve ubijene prije, za vrijeme i nakon napada Bosanskih Srba na nesrpske sela, okolnosti su bile strašne, oni koji su pokušali braniti bili su suočeni s nemilosrdnom silom. Masovna ubistva su se desila a neki su premlaćeni na smrt. Počinioci su pokazivali malo ili nimalo dostojanstva za život.”
Pretresno vijeće Haškog tribunala potvrdilo je u zaključku presude Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba VRS-a, da je u Srebrenici počinjen genocid, te da je to bio dio udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) koji uključuje progone, istrebljenje, ubistva i nehumana djela, odnosno deportacije i prislino premještanje stanovništva.
Međutim, u odnosu na šest drugih bh. općina (Foča, Ključ, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica) Vijeće je stava da genocid tamo nije počinjen, „jer su Bošnjaci koji su bili ciljani u svakoj od tih općina činili relativno mali dio te ‘zaštićene grupe’ i da nisu ni na koji drugi način predstavljali njen značajan dio“.
Vijeće zaključuje da su u više zatočeničkih logora uvjeti bili užasni, što je dovelo do smrti zatočenika. Zatvorenici su često sanitarne prostorije mogli koristiti samo jednom dijelo. Zatočenici su bili premlaćivani, primorani da jedni druge siluju. Mnoge bosanske muslimanke su silovane. U “Karamanovoj kući” kod Foče su silovane žene i djevojčice. Ponekad su žene bile prisiljene na seks sa više muškaraca.
„Pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS su terorizirali civile i počinili zločin protiv čovječnosti”, saopćio je sudija Orie govoreći o zločinima u Sarajevu. Vijeće je utvrdilo da su pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a namjeravali vršiti teror nad civilima.
Što se tiče terora nad građanima Sarajeva utvrđeno je da je postojao UZP s ciljem terora stanovnika Sarajeva. Zločine su počinile jedinice Sarajevsko – romanijskog korpusa. Optuženi je učestvovao u osnivanju Sarajevsko-romanijskog korpusa i bio zadužen za kadroviranje. Učestvovao je u širenju propagande i davao međunarodnim faktorima lažne informacije o događajima u glavnom gradu BiH. Značajno je doprinio cilju UZP-a u vezi sa Sarajevom. Dana 28. maja 1992. lično je učestvovao rukovođenjem granatiranja Sarajeva. kasnije je naredio bombardovanje Sarajeva, naredio je da se Sarajevo prekine snabdjevati vodom i strujom. Doprinio je širenju terora i terorisanju civala. Vijeće smatra da je tu namjeru imao tokom cijelog perioda na koji se odnosi optužnica. UZP u pogledu zločina nad građanima Sarajeva činilo je i političko rukovodstvo bosanskih Srba.
Optuženi je bio u direktnom kontaktu sa članovima Generštaba Vojske Jugoslavije kako bi osigurao da potrebe Vojske RS-a budu zadovoljene, kazao je sudija Orie. Mladić je postavio stroga pravila ograničavanja dostave humanitarne pomoći civilnom stanovništvu, Bošnjacima i Hrvatima. Bio je privržen ideji etnički homogene teritorije bosanskih Srba na području BiH. Optuženi je dijelio namjeru UZP-a i ona je kod njega postojala već 12. maja 1992.
Vijeće, govoreči o tački optužbnice koja tretira zarobljavanje pripadnika snaga UN-a u ljeto 1995. Godine, utvrdilo da su pripadnici Vojske RS-a zarobili oko 400 posmatrača UN-a i pripadnika UNPROFOR-a. Neki su bili lisicama i lancima vezani na lokacijama koje su od vojnog značaja tei m je zaprijećeno da će ih ubiti ako NATO nastavi sa napadima. Na taj se način, konstatiralo je Vijeće, izvršen pritisak na NATO.
Oko sat i pol prije izricanja presude Ratku Mladiću došlo je do incidenta ispred sudnice. Nepoznati muškarac je ispred sudnice došao sa zastavom Srbije gdje su već stajali brojni članovi udruženja iz BiH koja prate izricanje presude. Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata”, mu je pokušala oteti zastavu pa je došlo do naguravanja koji je prekinuto intervencijom policajca.
Mladić nije dočekao iozricanje presude u sudnici. Nakon što mu je pozlilo tokom pauze, vratio su u sudnicu. Obrana je tražila da se čitanje presude odgodi ili da se presuda pročita odmah, bez obrazloženja. Nakon to je Vijeće odlučilo da se čitanje obrazloženja nastavi, Mladić je počeo negodovati. Ustao je i rekao “Ovo je laž” te je psovao, nakon čega je udaljen iz sudnice.
KOMENTARI