Sigurno ste već pogledali videoklip u kojem se prvi čovjek Opštinskog vijeća Zavidovića Redžo Seferović prosipa koliko je dug i širok. I sigurno ste reagovali.
Čovjek ne zna čitati, provaljuje se za sve pare, a sjedi u stolici predsjedavajućeg vijeća jedne opštine.
Ili, možda niste to tako vidjeli?
Priča o čovjeku
Možda vam se učinilo kako je na djelu perverzija 16 odbornika i svih nas veselih, koji ismijavaju dobrog i poštenog Roma Redžu Seferovića, vatrogasca i elokventno biće? Šta kažete, bilo je i takvih? Nego šta nego je bilo!
Bila je kamara dušebrižnika na satnom nivou koji su Redžinu nepismenost opravdali njegovim romskim porijeklom. Sažaljenje je curilo na sve strane iz takvih komentara. A svi zajedno, “branitelji lika i djela, dobrog čovjeka Redže”, napravili su rasnu diskriminaciju na kojoj bi im i Gebels pozavidio.
Pravdati nečije neznanje porijeklom jednako je kao i smijati se nečijem neznanju zbog istog tog porijekla. Što će reći, jednako je latentnom nacionalizmu ili, u ovom slučaju, rasizmu.
A sva je stvar u sljedećem: Redžo Seferović završio je u raljama političke korektnosti radnog naziva “Nije se lijepo smijati Redži, on je Rom”.
Ne, ljudi! Redžo je nepismen čovjek na čelu čaršijskog vijeća. Treba ismijavati sistem koji dovodi bukvalno nepismene ljude na ovakve pozicije i treba se, dabome, smijati tim ljudima. Dakle, “dobronamjernicima” nije problem ludi sistem i nepismena osoba na čelu lokalne institucije, nego diranje u zlatno tele političke korektnosti. Ljudi, zezajte se s Redžom, Jovom, Josipom, Emirom… ako ne zna svoj posao.
Ali, isto tako, dopustite da se neko i s vama zeza. Jer ste izglasali i zaslužili. Jer ste aminovali partokratije koje će dovesti nepismene ljude u lokalnu vlast. Od Velike Kladuše do Trebinja, od Orašja do Stoca, od Bijeljine do Livna. Nisu Zavidovići nikakav izuzetak.
Zvijezda dana
Nego, ‘ajmo opet do zvijezde dana. Nije Redžo kao Rom došao na mjesto opštinskog vijećnika, nego kao član Stranke demokratske akcije (ASDA). Što će reći da je morao makar jednom prisustvovati legendarnom partijskom sastanku, a koji je formalno ostao u uncu isti od Saveza komunista do Redžine ere. Desno zapisničar, u sredini prvi čovjek vijeća, sekretar, dnevni red, kvorum… sve isto. Redžo je morao proći kroz sve ovo. A, i da nije, znao je da će biti vijećnik, morao se barem malo pripremiti.
Ili, baš nije?
Kažu za Redžu da je dobar, pravedan i elokventan čovjek, koji se ne boji posla i koji radi kako treba. Vatrogasac profesionalni. I, ako je po hiljadu puta nepismen, pomalo smiješan, skidam mu kapu ako će opštinu voditi na ljudski način i na dobrobit i prosperitet svih Zavidovićana. Što se potpisnika ovih redova tiče, apsolutno je svejedno da li je Seferović Rom, Eskim ili jedan od “konstitutivnih”. Samo, koji će nam klinac ta vijeća, zapisnici i ostale formalnosti?
Priča o našem ciganluku
A sada o našoj ciganiji. Tri debela dana se tupi o Redži, ovako ili onako. A svi griješimo. Od Redže prvog i njegovih infantilnih čitalačko-slušačkih provala, do svih nas – moralnih kvazivertikala s ove strane tastature. Takav smo narod. I tu se, očigledno, neće uskoro ništa promijeniti.
Znamo se nasmijati na tuđi račun, malo teže na svoj i još teže smo spremni priznati grešku. To nam je u krvi.
Ali, kako nam Gospod, plavo nebo nad nama, crna zemlja pod nama i malo genetike roditeljske nisu dali rasudnu moć bar upola koliko i humora? Jer, da je imamo, možda bismo primijetili da je Redžo naše ogledalo. Naša mjerna jedinica. Čovjek u raljama života. Života koji te ponekad iz protivpožarnog azbestnog odijela baci u politiku.
Kako ne primijetismo da je isti taj Redžo PRVI ROM od osnivanja ove opštine 1911. godine koji je ušao na bilo koji način u opštinski saziv? Kako ne primijetismo da u Zavidovićima, od preko 800 Roma, samo slovom i brojem takozvani državni kruh zarađuje samo jedan čovjek? Dobro ste pogodili – Redžo!
Što smo toliki cigani, majku mu?
Red je nasmijati se
Kažem, red je i valja se nasmijati provali. Čija god da je. Neka prvi isključi internet onaj ko nije provaljivao drugog, ko se sam nije isprovaljivao i ko se tome nije nasmijao. Računajući i potpisnika ovih redova. To je zdravo, normalno, pokazuje da smo živa ljudska bića, koja imaju smisao za humor. Bar to nas krasi u ovoj zemlji što se Bosnom i Hercegovinom zove.
Ali, samo da smo malo duži, širi, dublji… Pa kad se dobro nasmijemo, da se u koštac s realnošću uhvatimo. Ako ništa, da se zapitamo: kakav je to školski sistem u drugoj deceniji 21. vijeka u kojem su još uvijek Romi nepismeni, ili ne idu u školu, ili u par razreda, prođu nekako? Kakav je to radni i ekonomski sistem u kojem NEMA zaposlenih Roma? Kakav je to politički sistem u kojem su Romi statistička greška koja teži nuli?
Ovo su pitanja za sve nas, računajući i mnogospomenutog Redžu. Jer, vrijeme je došlo, djeca nam iz ove naše prćije odoše. U bijeli svijet. A, tamo će se osjetiti kao građani trećeg reda. Negdje ispod Redže, a iznad njegovih sunarodnika.
Ako ne znamo mi, barem djecu našu trebamo učiti da shvataju razliku između zafrkancije i diskriminacije. Biće im lakše, a i brže će se uklopiti u tamošnji sistem.
Što bi stari rekli: “Nasmij se, pa pomozi. Prvo je zdravo, a drugo korisno.”
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI