Duže od pet decenija Refik Šišić, vlasnik poznate frizerske radnje u Sanskom Mostu, „druguje“ s makazama za šišanje, te ostalim frizerskim alatom. Sa smješkom kaže kako ga je i vlastito prezime opredjelilo za posao kojim se bavi čitav život.
U bogatom radnom vijeku radio je u nekoliko gradova na prostoru bivše Jugoslavije, a kroz njegove ruke prošlo je na hiljade mušterija.
S ponosom ističe kako je rođen u Bosanskom Novom, na ušću Sane u Unu.
«Kao dijete često sam prolazio pored frizerske radnje Sadika Cerića. Taj čovjek je imao najljepšu radnju i kuću u gradu, pa sam zaključio kako je frizeraj dobar posao.», prisjeća se Šišić.
Sa nepunih petnaest godina počeo je «šegrtovati» kod frizera Abdulaha Ibriševića, uporedo pohađajući srednju frizersku školu.
Po okončanju školovanja služio je dvogodišnji vojni rok u ondašnjoj JNA, u novosadskom garnizonu.
«U vojsci sam bio, šta drugo, nego «brico», a to je tada bio privilegovan posao. Vojnici su željeli razne frizure, a jedino za regrute nije bilo želja. Oni su se šišali na «nularicu.», prisjeća se Šišić.
Nakon vojske, kaže kako je živio kod sestre u Majdanpeku, gdje je šest godina proveo radeći kao frizer u ovom srbijanskom «gradu zlata».
Nakon toga dolazi u Prijedor, gdje doživljava potpunu poslovnu afirmaciju.
U ratnom vihoru, početkom devedesetih, porušene su kuća i radnja Šišićevih u centru Prijedora, a oni su morali u izbjeglištvo.
U poslijeratnom periodu za mjesto stanovanja odabrali su Sanski Most, gdje ovaj vrsni majstor punih petnaest godina drži jedan od najpopularnijih frizerskih salona u gradu.
Dodaje kako se nekada frizerski salon nije mogao otvoriti bez položenog majstorskog ispita i pet godina radnog staža. Danas, kako kaže, frizer može biti svako ko uzme makaze u ruke. Posljedica toga je, kako smatra, nekvalitetan rad u frizerskom zanatu, te sve veći broj ljudi sa uništenom kosom.
Također, ne treba zaboraviti kako je Šišić veliki zaljubljenik u šah i dugo vremena „alfa i omega Šahovskog kluba „Dr. Dido“.
Zlatan Čekić
KOMENTARI