instant fap

Rezultat sastanka Dodik-Lagumdžija:Država po mjeri njih dvojice

Epski sastanak SDP-a i SNSD-a, toliko najavljivan i pominjan, završio je zaključkom koji se prostire između redova i koji je parafraza svojevremenog Katonovog: uostalom, mislim da Bosnu i Hercegovinu treba razoriti…

Izneseni zaključci direktni su udar na državnu moć i suverenost, te na ekonomski položaj građana.

Zašto?

Ukidanje valutnih klauzula u unutrašnjem prometu, o kojem se svojevremeno debatiralo u Hrvatskoj, brutalno se može odraziti na stabilnost domaće konvertibilne marke. Vezanost konvertibilne marke za euro u ovom trenutku fiksirano je i stabilno, potvrđuje stabilnost vrijednosti valute i najveći je garant zaštite od inflacije u  državi. Oscilacije EURIBOR-a nisu dramatične i najmanje se osjete na području Evrope, te stoga značajan broj kredita čiji su građani dužnici nisu podložni ogromnim kretanjima koje bi građanske budžete moglo ugroziti. Nasuprot tome, ukidanje valutne klauzule kao sredstvo zaštite od bitnih skokova u vrijednosti rata kredita vezanih za švicarski franak ne daje nikakvu garanciju građanima da do skokova neće doći. To famozno ukidanje valutnih klauzula značilo bi zapravo samo presjeći veze koje valutu BiH drže u korelaciji sa EUR-om, švicarskim frankom ( kod pojedinih banaka ) i vrijednošću zlata na svjetskom tržištu.

Takvo presijecanje bitno bi osiromašilo ingerencije Centralne banke kao državne institucije i otvorile prostor entitetima da u nekoj budućoj fazi, a koristeći inflaciju do koje bi izvjesno došlo nakon ukidanja valutne klauzule, konvertibilnu marku vežu za bilo koju stranu valutu kako bi stabilizirali naglo poljuljani ekonomski prostor, pa bi cjelokupan proces samo proizveo krizu bez ikakvih pozitivnih pomaka.

Navedeno potvrđuje i renomirani stručnjak-ekonomista Goran Nedić, koji je za BUKA portal istakao sljedeće: „Svaku odluku bitnu za stanje finansijkog sektora političke stranke moraju usaglasiti sa Međunarodnim monetarnim fondom. Ukoliko nisu dogovorili aktivnosti sa relevantnim međunarodnim partnerima, a iniciraju navedene izmjene, političke partije na taj način mogu ugroziti i aranžman sa MMF-om kao i ostale vidove inostrane pomoći koje nam, doslovno, pomažu da održimo glavu iznad vode. Samo dogovor države, regulatora, privrednika, banaka i međunarodnih partnera mogli bi nas pokrenuti naprijed, dok bilo kakve unilateralne akcije mogu imati nesagledive posljedice i doprinijeti izazivanju panike, što državi BiH najmanje treba u ovom trenutku.“

Nadalje, mehanizmi zaštite poput uvođenja zabrane uvoza poljoprivrednih proizvoda u vrijeme prispijevanja istih u BiH i garantovanju otkupnih cijena prašina su koja se baca u oči poljoprivrednicima. Uvođenje navedenih zabrana ne predstavlja nikakvu garanciju da domaći distributeri poljoprivredne proizvode neće uvoziti, skladištiti i obezbijediti njihovo čuvanje ili distribuciju u periodu neposredno pred razdoblje domaće berbe. Nasuprot tome, oni poljoprivredni proizvodi koji bi se zbog velikih količina koje se u BiH proizvode ne bi se mogli izvoziti po dospijeću stoga što bi takvi jednostrani potezi u sferi međunarodne trgovine rezultirali reciprocitetom, odnosno uvođenjem istih mjera od strane država sa kojima postoji trgovinska razmjena. U oba slučaja za koja načelni sporazum stranaka ne pruža garancije, poljoprivrednici, plasiranje njihovih proizvoda na domaće tržište i izvoz domaćih proizvoda ostaju ugroženi.

Sredstva „Elektroprenosa“ također su bitna stavka koja bi, nakon sprovođenja mjera iz današnjeg dogovora, znatno olakšala život – entitetskim državnicima. Utvrđeno je da se od dobiti „Elektroprenosa“ 100 miliona KM pokloni entitetima kao sredstvo krpljenja budžetskih sredstava kojima entitetske vladajuće partije loše upravljaju, a konsekvenca tog lošeg upravljanja jesu upravo prekomjerna rastrošnost i rasipanje građanskog novca na neproduktivne aktivnosti. Dok se 100 miliona KM poklanja entitetskim rukovodstvima kao način „na koji bi entitetske vlade došle do jeftinog kapitala“ ( izjava Z. Lagumdžije, p.a. ), pri čemu je „sadašnja elektroprenosna mreža potpuno neadekvatna“ ( izjava Z. Lagumdžije, p.a. ), tek se nešto više od polovine dobiti usmjerava ka investicijama koje bi pospješile kvalitet rada elektroprenosne mreže. Ovakva raspodjela dobiti uz citirane izjave jasno upućuju na to da su upravo entiteti, a ne država čija elektroprenosna mreža treba daljnji razvoj, u poziciji da sebi priskrbljuju državne prihode i dijele ih sukladno sopstvenim interesima, ali ne sukladno javnim potrebama koje neizostavno uključuju poboljšanje elektroprijenosne mreže.

Napomena da će se sagledati uvođenje diferencirane stope PDV-a zapravo je početak realizacije one pogubne ideje o povećanju vrijednosti PDV-a. Uvođenje diferencirane stope, odnosno eventualne niže ili nulte stope za životno neophodne namirnice, za sobom će povući i povećanje stope PDV-a koje će se odraziti na sve druge sfere društvenog života. Iako će nesumnjivo vladajući kolektiv nastojati da istakne prednosti uvođenja niže stope na živežne namirnice, zasigurno će, a radi pokrića državnih rashoda, tako umanjena stopa ići paralelno sa uvećanjem redovne stope PDV-a, pa će građani biti uglavnom na istom. Ne, ne sasvim na istom – partije će dobiti još jedan šlagvort za predizborne kampanje.

Vezivanje mandata čelnih ljudi ministarstva za mandate ministara ni na koji način ne pomaže građanima. Naprotiv – pravom ministra da za čelne ljude unutar organa uprave postavlja pojedince koje predloži partija iz koje ministar dolazi osigurava uvjete u kojima će ministarstvom u cjelosti upravljati politika i podobnost nauštrb stručnosti. Mogućnosti malverzacija višestruko se povećavaju; kada su u cijelom ministarstvu na rukovodećim pozicijama ministru odani ljudi, malo je onih koji će biti u prilici uticati na manipulaciju javnim sredstvima.

Praksa da državni službenici budu podvrgavani ocjenama rada zaključak je koji bi bio izuzetno koristan, da nije vezan uz prethodni. S obzirom da državne službenike ocjenjuju njihovi rukovodioci, omogućilo bi se i olakšalo sprovođenje čistki unutar ministarstava, te bi se tako svi nepodobni i neposlušni kadrovi mogli uzastopnim i paušalnim negativnim ocjenama odstraniti, te na njihovo mjesto, a sa blagoslovom ministra i njegove partije, dovesti novi, podobni i prihvatljivi.

Najveći udar na državnu suverenost nesumnjivo je ideja katastrofalnih implikacija : to da tužioce na nižim pravosudnim nivoima biraju entitetski parlamenti. Uprkos apsurdnom navodu Milorada Dodika da bi se na taj način doprinijelo jačanju povjerenja u ono što se zove pravna država, nesporno je da bi upravo ovakav način izbora bio najveći udarac pravosuđu, koje bi se definitivno i neopozivo dovelo pod kontrolu entitetskih političkih struktura. Predlaganjem uspješnih kandidata entitetskim, kantonalnim i Vladi BD BiH, koje će potom parlamentima upućivati prijedlog kandidata za glavne tužioce, a koji će glavni tužioci imenovati svoje zamjenike i ostale tužioce, osim što se derogira uloga i položaj Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, omogućava se entitetskim vladama da samo sa izborom podobnog i prihvatljivog glavnog entitetskog ili kantonalnog tužioca de facto ustroje i skroje entitetski pravosudni sistem po svojoj ( političkoj,  a nikako stručnoj ) mjeri.

I konačno, ukidanje glavnog centra za prebrojavanje glasova nakon izbora, odnosno brojanjem istih u općinskim izbornim komisijama, olakšava se manipuliranje izbornim rezultatima, jer u tom slučaju ne postoji dvostruko prebrojavanje ( u općinskim izbornim komisijama i centru za prebrojavanje ) koje bi moglo isključiti eventualne zloupotrebe.

Četrnaestog jula 1789. godine, na dan kad je pala Bastilja, Luj XVI je još uvijek nesvjestan strahovitog poraza koji je zadesio monarhiju u svoj dnevnik upisao „Danas se ništa nije desilo“.

To će, slušajući vijesti, u svoje dnevnike i svoje umove zapisati i nesvjesni građani.
Nesvjesni da je danas pod plaštom socijaldemokratije, a u stvarnosti od notornih autokrata, udaren temelj uništenju države Bosne i Hercegovine.

Ono što bi, međutim, građani trebali čuti, i trebali zapisati, i trebali zapamtiti, i trebali iskoristiti da promijene tu surovu budućnost koju nam donose lažni socijaldemokrati, jeste sljedeće:

I tako su Dodik i Lagumdžija, uz svesrdnu pomoć svojih pulena, sasuli u lice javnosti pregršt zaključaka od kojih kao i uvijek niko neće imati koristi, ni država, ni građani, nego samo politike koje zagovaranju podijeljenost, raslojavanje, razuđivanje državnih nadležnosti, osiromašenje građana i devalvaciju onih skromnih kvalitetnih kapaciteta kojima je državni aparat stajao na raspolaganju pučanstvu.

KOMENTARI