Sjećate li se Lazara Mačka, Đoke Potrka, Jovančeta, Nikolice s prikolicom, curice Lunje i Prokinog Gaja? Naravno radi se o romanu Branka Ćopića „Orlovi rano lete“ lektira koju su one starije generacije obavezno imale u osnovnoj školi. Prvi dio romana govori o bijegu učenika iz škole zbog novog učitelja koji ih je maltretirao, a zvali su ga Paprika.
Tako je autor romana prije šest decenija anticipirao sve nedostatke današnjeg obrazovanja u kojem su učenici umjesto središte interesovanja, postali formalni učesnici u tom procesu ljudskog razvoja. Ocjene su već odavno prevazišle obrazovanje naše djece, a već je odavno postalo jasno da ona više nije kriterij znanja, već potrebni kriterij za upis u srednje škole i fakultete, utječući tako na njihovo školovanje i život općenito. U takvom odnosu spram učenja i učenika, neki se s pravom pitaju – kuda ide naše obrazovanje? Da li je ono kompetentno na europskom tržištu rada ili polako gubi utrku s njim? Šta je sa prvačićima koji sa ogromnim torbama na leđima podsjećaju na moderne robove obrazovanja? Isplatili se obrazovati u Bosni i Hercegovini? Ovakva i slična pitanja trenutno muče bh. mladež koja se, u potrazi za kvalitetnim i kompetentnim obrazovanjem, sve više odlučuje na školovanje van granica Bosne i Hercegovine. Nekada je to bilo samo visoko obrazovanje, a danas odlaze i upisuju srednje škole, jer su uslovi bolji, a obrazovnim sistem jednostavniji i kvalitetniji.
Nekompetentni na tržištu
Šta se može učiniti da se u tom kontekstu nešto promijeni? Razmišljanja ima, ali sredstava uvijek nedostaje. To je bolna tačka bh. obrazovanja: nedostatak sredstava za uvođenje i sprovođenje reformi, male i neredovne plate, te slaba i zastarijela infrastruktura problemi su koji muče kreatore obrazovne politike.
„Naši učenici iz obrazovnog procesa ne izlaze sa kompetencijama koje se traže na tržištu rada. U osnovnim školama još nismo uspjeli smanjiti fokus na sadržaje koji su često puta opterećenje za učenika, a ne ostvaruju svoj osnovni cilj u smislu razvijanja učeničkih kompetencija. Trenutno se akcenat stavlja na ono što radi Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH, a odnosi se na kreiranje zajedničke jezgre nastavnih planova i programa koji su bazirani na ishodima učenja, što bi trebalo popraviti kvalitetu našeg obrazovanja“, pojasnio je Smajo Sulejmanagić, stručni savjetnik za razrednu nastavu pri Pedagoškom zavodu Unsko-sanskog kantona.
Smisao obrazovanja i škole jeste odgoj i obrazovanje u jednom relaksiranom i pojednostavljenom ozračju, kako bi djeca bila sretna i jedva čekala novi školski dan. Ne bi se smjelo dešavati da su učitelji i profesori sami sebi svrha i da škole postoje radi njih. Da se nastavni planovi i programi prilagođavaju postojećim kadrovima, umjesto potrebama društva i europskim standardima. Da imate situacija kada se sav teret učenja prebacuje na roditelje i djecu. Valjda su nastavnici tu da djecu nečemu poduče i nauče? Bijeg djece iz domaćih škola u europske kompleksan je problem, a još. nažalost, nema kvalitetnih komparativnih psiholoških, socioloških i pedagoških studija i analiza o tome u kojoj mjeri naš obrazovni sistem utječe na razvoj ove evidentne društvene pojave.
Jednostavnije i konkretnije
Admian Mašić (33) Bosanac koji živi i radi u Kopenhagenu, u Danskoj je završio srednju trgovačku školu i zanat industrijskog tehničara. Za Al Jazeeru pojašnjava da između bosanskohercegovačkog obrazovnog sistema i onog u Danskoj, postoji ogromna razlika u samom konceptu i pristupu. Učenici se ne opterećavaju predmetima koji nisu bitni za vrstu edukacije koju oni pohađaju. Osnovna škola može trajati devet ili deset godina, ovisno da li učenik želi uzeti još vremena da popravi ocjene. Uglavnom se, kaže on, prednost daje razumijevanju nad bubanjem napamet.
„Danska osnovna škola ima devet razreda ali je moguće produžiti i pohađati deseti razred ako se još ne osjećaš siguran da biraš smjer ili ako želiš popraviti ocjene. Školsku pomoć dobivaš kad upišeš srednju školu. Ako ti se škola sastoji od prakse, što je obično slučaj kod svakog zanata osim gimnazije, onda dobivaš neku školsku plaću koja je tri puta manja nego kad završiš školu i zaposliš se kao radnik. Kad pohađaš zanat škola ti se sastoji od teorije i prakse. Svake godine imaš 3 mjeseca škole gdje svaki termin imaš zadatak kojeg moraš riješiti da bi krenuo na sljedeći stepen. Nešto poput sistema modula. Što se tiče predmeta, recimo ja u mašinskoj školi nisam imao ništa matematike i hemije, ostali predmeti isključivo su vezani za zanat kojeg sam učio. Također što je interesantno, ako si na primjer, neke predmete učio na višem nivou i kvalitetnije, ne trebaš ih opet polagati, jer svaki predmet ima više nivoa. Što se tiče osnovne škole, ovdje ne možeš propasti. Dobre ocjene ti trebaju samo da upišeš bolju srednju školu. Jednostavno je i nema opterećavanja učenika. Uglavnom, ovdje je lakše se školovati i uče te da razumiješ ono što učiš.“, kaže Mašić
Umjesto da se talenti, kojih Bosna i Hercegovina očigledno ima na izvoz, fokusiraju na ono u čemu su najbolji i ne gube vrijeme na stvari koje im za tu vrstu kompetencija nisu potrebne, učenici se u našim školama utrkuju sa sadržajima koje, očigledno, ne mogu sustići jer ih ima previše i raznovrsni su. Tako smo u prilici često čuti kako se neko dijete žali na preopširne i zamarajuće nastavne planove i programe. Ali ko njih šta pita? Oni već odavno nisu cilj obrazovanja, a još manje odgoja.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI