O tome da sudbina može ispisati najuzbudljivije romane svjedoči i priča iz Hrustova, desetak kilometara od Sanskog Mosta, gdje su se ovog ljeta prvi put, poslije punih 70 godina, susreli i upoznali članovi porodice Merdanović iz dalekog Čilea sa svojim rođacima koji žive na ovim prostorima.
Ova zanimljiva životna storija započinje u Drugom svjetskom ratu i njen glavni protagonist je Asim Merdanović, koji je kao mladić vojno mobilisan.
Manje je poznato gdje ga je sve nosio ratni vihor, ali se zna da su ga krajem rata zarobile savezničke snage i da je potom završio kao ratni zarobljenik u jednom engleskom logoru u Njemačkoj. Kada je pušten na slobodu, iz straha za vlastiti život, nije se usudio vratiti u zavičaj, nego se preko okeana zaputio u Južnu Ameriku. Naposlijetku, obreo se u Čileu i u sjenci visokih Anda započeo sasvim novi život. Tamo je upoznao suprugu Ajdu, rođenu Čileanku, i njihova ljubav je brzo krunisana brakom.
Merdanović je umro od srčanog infarkta prije 22 godine, a iza njega je ostalo desetoro djece, sedam sinova i tri kćeri. Sve proteklo vrijeme Merdanovići iz Čilea živjeli su bez ikakve povezanosti sa svojim srodnicima u Bosni i Hercegovini, a onda se prije nekoliko godina sve promijenilo.
Zahvaljujući društvenim mrežama, sasvim slučajno, uspostavljeni su kontakti između mlađih Merdanovića s obje strane “velike bare”, priča se počela raspetljavati i dogovoren je dolazak Čileanaca u postojbinu njihovog pretka.
Ukupno trinaest Merdanovića, iz dvije generacije, doputovalo je prije nekoliko dana iz daleke Južne Amerike u selo Hrustovo, a njihovi srodnici i drugi mještani priredili su im svečani doček.
“Presretni smo jer smo došli u zemlju našeg oca o kojoj nam je pričao s velikom ljubavi. Opisivao nam je često visoke planine, prekrasne šume i zelene rijeke i zaista je sve onako kako nam je govorio. Čeznuo je za zavičajem i stalno nam je govorio kako moramo posjetiti Hrustovo. Evo, konačno smo ispunili njegovu želju”, kaže Emelina Merdanović za “Nezavisne”.
Ivan Merdanović dodaje kako su sjećanja na njihovog oca i danas prisutna i živa i da je on i dalje lik koji ih sve inspiriše.
“Došao je u Čile bez ičega i radio je naporno kako bi nas podigao i sve prehranio. Porodica mu je uvijek bila na prvom mjestu i ni u čemu nismo oskudijevali. Bio je vrijedan i uporan, volio je zemljoradnju i na kraju je uspio podići veliku farmu muznih goveda. To je posao koji smo naslijedili i danas se njime bavimo i među većim smo proizvođačima mlijeka”, kaže on.
Čileanci se prisjećaju kako njihov otac nije volio govoriti o zbivanjima u Drugom svjetskom ratu i da je napominjao kako su to bile strašne godine kojih se ne želi sjećati.
Oduševljenje neobičnim susretom nisu krili ni Merdanovići iz Hrustova, koji kažu da im je zadovoljstvo što su ugostili rođake izdaleka.
Druženju je prisustvovao i Vehbija Merdanović, koji je bio dijete kada je njegov najstariji brat otišao u rat. Kaže kako je u porodici bilo četiri brata i tri sestre i da se tada siromašno živjelo, uglavnom od zemljoradnje i stočarstva.
“Bio sam dječak i imao svega nekoliko godina, ali mi se u sjećanje urezao prizor kada je odlazio. Ispratili smo ga niz prašnjav put, a on se jednom okrenuo i mahnuo nam. Od tada ga više nikada nismo vidjeli, ali čuli smo da je otišao negdje u Ameriku. Sjećam se da je otac dobio nekoliko pisama od njega, da je pisao kako mu je teško i da se ne brinemo, a onda su se nekako izgubili svi kontakti”, prisjeća se Vehbija.
Porodica Merdanović je odlučna da u budućnosti nastavi njegovati uspostavljene niti, a rođaci iz Čilea su ih pozvali da im već naredne godine uzvrate posjetom.
KOMENTARI