Ovaj, u pravom smislu riječi Sanjanin, bio je jedan od osnivača i član Ronilačkog kluba“ ViR“ iz Sanskog Mosta. Svoje bogato znanje u ovom sportu nesebično je prenosio i na mlađe naraštaje. Posljednji put je zaronio u svoju voljenu Sanu u petak, kada je uzvodno od Gradskog Mosta sa svojim klupskim kolegama izveo pokaznu vježbu čime je dao dobrinos obilježavanju Dana oslobođenja Sanskog Mosta. Sapko je bio i veliki zaljubljenik u prirodu i rijeku Sanu, te je pored ronjenja bio i dugogodišnji planinar. Sa prijateljima iz planinarskih društava Kanjon i Mulež obišao je brojna mjesta širom Bosne i Hercegovine.
Zaposlen je bio u Šumariji Sana, ali je ostavio neizbrisiv trag u društvenim zbivanjima Sanskog Mosta. Teško je pobrojati njegov doprinos u učešćima i organizacijama velikog broja takmičenja i manifestacija. Bio je učesnik regata na mnogim bh rijekama i jedan od glavnih organizatora i Sanske regate. Također, tradicionalni noćni skokovi sa Gradskog Mosta nisu mogli proći bez njegovog učešća, a uvijek se penjao na pobjedičko postolje. Sapko je bio i sudija u Sportsko – ribolovnom društvu „Sana“ , a posebno je davao veliki doprinos u organizaciji ribarske fešte na rijeci Dabar povodom 1. marta zvaničnog otvora ribolovne sezone.
Sapko je bio i veliki humanista. Građani sanske općine još se sjećaju njegovog velikog i nesebičnog dorpinosa tokom majskih poplava, kada je ne štedeći sebe na terenu provodio i „25 sati dnevno“ spašavajući stanovništvo i materijalna dobra. Zahvaljujući njegovom angažmanu i veliki dio humanitarne pomoći dosao je u Sanski Most do onih kojima je tada pomoć bila najpotrebnija.
Slobodno možemo reći, Sanski Most je izgubio velikog čovjeka. Iza njega su ostale supruga Neira i kćerke Ajla i Lejla. Neka ti je vječni rahmet i počivaj u miru.
KOMENTARI